Prijeti li BiH i Kosovu ukrajinski scenarij?

Posjet ruske delegacije na čelu s predsjednicom Gornjeg doma ruskog parlamenta Valentinom Matvijenko Sarajevu i Banjoj Luci podgrijao je stari strah od ruskog utjecaja na Balkanu. Nakon otvorene podrške Republici Srpskoj, osude Zapada što potiče zemlje Balkana na učlanjenje u EU i NATO, čime se "podriva sigurnost i stabilnost", Valentina Matvijenko je začinila posjetu službenom izjavom da je Rusija i na tim prostorima protiv proširenja NATO-a.

"Iako je ovakav stav Kremlja odavno poznat, u BiH on posebno dobiva na značaju, jer se radi o zemlji u kojoj su mišljenja o učlanjenju u NATO podijeljenja", kaže profesor Klaus Buchenau koji predaje povijest jugoistočne Europe na Sveučilištu u Regensburgu. On smatra i da će to "produbiti napetosti između Bošnjaka i Hrvata na jednoj i Srba na drugoj strani". Mišljenje profesora Buchenaua je da bi svako forsiranje učlanjenja u NATO samo produbilo napetosti: "NATO bi trebao nastupiti diplomatski i sačekati razvoj situacije."

Bivši CDU-ov ministar u njemačkoj vladi i bivši visoki predstavnik u BiH Christian Schwarz-Schilling kaže da "NATO u BiH ne može djelovati jer odluku mora nositi većina stanovništva". "A u BiH većine nema, jer se sve stalno blokira u Domu naroda.  Sada bi SAD i EU morali iznaći zajedničku poziciju jer tamo može izbiti rat", kaže Schwarz-Schilling koji smatra i da je to razlog za buđenje SAD-a i EU-a, koji hitno moraju djelovati.

Profesor Klaus Buchenaua smatra da je izjava Valentine Matvijenko da Rusija podržava Dayton, ali da traži zatvaranje OHR-a, proturječna, jer "ukazuje da Rusija Dejtonski sporazum vidi kao korak za faktičku secesiju bosanskih Srba, a ne kao mogućnost za očuvanje BiH kao zajedničke države."

I Schwarz-Schilling o tome ima slično mišljenje: "Rusi godinama rade na jačanju svoje pozicije u RS čiji je konačni cilj otcjepljenje ovog entiteta od BiH. Mi smo međutim stalno zatvarali oči. U izvještajima EU-a su informacije koje govore o tome izbjegavane, u posljednjem se spominje ruska retorika, ali to nije retorika već cilj i to Zapad mora konačno shvatiti.”

Novo geografsko pozicioniranje Zapadnog Balkana

Gotovo istovremeno je u Beogradu bila još jedna visoka predstavnica ruske Dume, Natalija Poklonskaja, koja je ponovila potporu srpskoj politici oko Kosova. Šef srbijanske diplomacije Ivica Dačić je nedavno, tijekom posjeta Sergeja Lavrova Beogradu, izjavio da "nema obrane srpskih interesa bez Rusije." Za Christiana Schwarz-Schillinga to su koraci ka "novom geografskom pozicioniranju Zapadnog Balkana", u kojemu će presudnu ulogu imati predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, političar koji na Zapadu nastupa kao pametan i dalekovidan. "Vučić govori o učlanjenju u EU, a Ivica Dačić o tome da se srpski interesi mogu provesti samo uz pomoć Rusije. Ja još ne znam igra li Vučić zaista dvostruku igru ili nastoji provesti politiku europskih integracija i izboriti se za to unutar Srbije. A to znači i priznavanje Kosova i iskrenu potporu europskom putu BiH."

Profesor Klaus Buchenau smatra da se Srbija, kao mala zemlja, drži svog velikog brata Rusije, kako bi imala više mogućnosti da provede svoje interese unutar EU-a i prema EU-u. "Pretpostavka za takvu logiku je da EU Srbiju neizostavno želi primiti u članstvo i da je zato i spremna na kompromise. No, cijena koju bi EU mogao platiti za ovako velikodušnu politiku, mogla bi biti velika, jer bi imala Srbiju koja je doduše u EU, ali koja je pod ruskom sferom utjecaja."

Ruski interesi na Balkanu

Povjesničar Buchenau, za razliku od CDU-ovog političara Schwarz-Schillinga, smatra da ruske interese na Balkanu ipak ne treba precjenjivati, iako je za Putina porast moći i utjecaja na međunarodnom planu veliki prioritet. "Balkan, kao i Sirija, spada u područja koje Moskva vidi kao poligon za miješanje i demonstraciju sile. Moskvi na Balkanu, za razliku od Ukrajine, nije bitno spriječiti europske integracije već - preko pojedinih zemalja jugoistočne Europe - ostvariti utjecaj u Europskoj uniji. Schwarz-Schilling, međutim, ističe da Rusi ne žele ni europske integracije, ali da su u prvi plan stavili otpor prema NATO-u, jer NATO puno brže donosi odluke o učlanjenju. "Učlanjenje Crne Gore je doduše malo potrajalo, ali je ostvareno. "S Ukrajinom se predugo čekalo i sada je to ratno područje. To se događa kada se ne djeluje na vrijeme. Isto će se dogoditi i s BiH."

S tim u vezi Schwarz-Schilling ukazuje na policijske snage u RS koje se, kako kaže, pretvaraju u vojnu organizaciju, naoružavaju opremom iz Rusije i izvode vojne vježbe uz pomoć ruskih vojnih stručnjaka. "To su sve činjenice koje ne želimo sagledati, a EU ima intenciju proširenja u ovim zemljama. To je kao kada bi sada bavarska policija neovisno od Njemačke surađivala s drugom zemljom koja ima sasvim drugačije interese. To će se shvatiti tek kada ponovo izbije rat", upozorava Schwarz-Schilling.

Profesor Buchenau ističe da bi bilo važno da se priznaju mršavi rezultati zapadnih posrednika u BiH i na Kosovu i da se otvoreno navedu razlozi zbog čega je to tako, jer bi to moglo vratiti povjerenje u međunarodnu zajednicu. "U ranijim fazama konflikta", dodaje profesor Buchenau, "bio je neophodan oštriji kurs Zapada prema bosanskim Srbima 1995. ili prema OVK-u i njegovoj mreži u ljeto 1999. ili 2004. Sada je za to prekasno, jer su se etnokratske strukture učvrstile na vlasti."

Čemu psihoze i što to govori o društvu?

O etnokratskim strukturama i problemu nepostajanja građanskog društva govori i povjesničar Nenad Stefanov, koordinator interdisciplinarnog centra Crossing Borders na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu i predavač na katedri za povijest istočne i jugoistočne Europe Sveučilišta u Leipzigu. Za njega prijetnja ne dolazi izvana, već je ona u društvu. "Podjele su problem bh. društva: i Banjaluke i Sarajeva i Mostara. Nama ne pomaže kada u Srbiji kažu 'Amerikanci su krivi za Kosovo. Trebaju se zapitati tko je za to odgovoran u srpskom društvu."

"Isto tako", dodaje Stefanov, "prijetnja Bosni ne može biti Islamska država, Rusija ili netko treći, već se, ako im se ne sviđa stanje kakvo je tamo i ako ga žele promijeniti, moraju zapitati: što mi sami možemo napraviti i koja je naša perspektiva?"

Što će se međutim dogoditi ako Rusija nesmetano nastavi širiti svoj utjecaj na Balkanu? Profesor dr. Buchenau nije optimist. "Rusija će pokušati pridobiti svoju klijentelu - države koje su joj lojalne. S obzirom da dio zemalja jugoistočne Europe nikada neće postati 'ruski klijenti', na postojeće napetosti mogli bi se nadovezati novi konflikti između prozapadno i proruski orjentiranih država. Slični efekti polarizacije mogli bi se pojaviti i u društvima kakvo je ono u Crnoj Gori. Za stabilnost regije to ne bi bili dobri izgledi", kaže Klaus Buchenau.

Schwarz-Schilling je uvjeren da samo istina i konfrontacija s prošlošću može zemlje Balkana odvesti naprijed, prema miru. Upozorava na mogućnost ukrajinskog scenarija u BiH i na Kosovu i izbijanja hladnog rata. "Rusi žele ponovo biti jaka sila koja može parirati Amerikancima. EU mora shvatiti da, ako ne bude složnosti između SAD-a i EU-a, kako na vojnom tako i na vanjsko-političkom planu, oni neće moći više držati svoje pozicije u istočnoj i jugoistočnoj Europi."

I dok demokršćanin Schwarz-Schilling smatra da SAD, EU i kancelarka Merkel hitno moraju nešto poduzeti da zaustave tragičan slijed događaja, povjesničar Buchenau smatra da Zapad nema stvarnih mogućnosti zaustaviti ruske aktivnosti na Balkanu. Postavljati samo uvjete, kao ranije, više ne funcionira. "Stoga ne bismo trebali reagirati panično na ruske izjave i inicijative, već ih moramo doživjeti kao šansu da se promijenimo", zaključuje Buchenau.