Izbjeglice u Srbiji

Barake nekadašnjeg Pionirskog grada u izletištu Košutnjak u Beogradu su neslužbeni izbjeglički centar. Tu žive obitelji izbjeglih iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske te raseljene osobe s Kosova. Gotovo svi su pod krivičnom prijavom zbog ilegalnog zauzimanja objekta. Nekoliko puta im je zbog neplaćenih računa isključivana struja.

Nerado govore za medije jer, kako kažu, nemaju povjerenja u novinare. Stanovnica Centra koja je izbjegla iz BIH, kaže da novinarima ne vjeruje od kada je dala intervju za jedan beogradski tiskovni medij, kada je, bez njenog odobrenja, objavljena i njena fotografija.

"Živimo teško"

Razgovor za DW, uz uvjet da mu se zajamči anonimnosti, prihvaća samo jedan srednjih godina muškarac koji je 1991. izbjegao iz Gospića. "Živimo teško. U teškim uvjetima, ali ima još težih. Trenutno ne radim, sestra mi radi privatno. Većinom privatno radimo. Baka je bolesna, njena penzija je 160 eura. Mama mi penziju prima u Hrvatskoj, tako da ne možemo ni otići tamo po nju. Osim toga, imam velikih troškova za njene lijekove", priča on.

Naš sugovornik kaže da je Pionirski grad odavno trebao izgubiti status službenog izbjegličkog smještaja, te da su sve izbjeglice koje se tu nalaze trebale biti prebačene u drugi prihvatni centar, u Krnjači pored Beograda. "Ali oni su nam dali nehumani smještaj, tako da mi nismo htjeli ići tamo. Pet, šest obitelji su izbacili na ulicu, što nije u redu. Mnogi su ovdje nagrabusili."

Izvan procedure

Za razliku od stanovnika službenih izbjegličkih centara, koji pod nadležnošću srpskog državnog Povjerenstva za izbjeglice (Komesarijat za izbjeglice) ima 18, izbjeglice iz neformalnih kolektivnih smještaja nisu u proceduri za dobivanje stanova. Oni se ne mogu nadati ni pomoći zaklade poznatog košarkaša Vlade Divca. Ona pomoć pruža samo stanovnicima službenih centara i od svog osnutka 2007. godine je za izbjeglice osigurala 491 stan.

Naš sugovornik iz Pionirskog grada kaže da državljanstvo Srbije nikada nije tražio, jer strahuje da bi mu u tom slučaju dosta toga bilo uskraćeno. Navodi da je hrvatske dokumente dobio bez problema i naglašava da nije sudjelovao u borbama tijekom rata u Hrvatskoj.

Regionalna suradnja

I pored velikih problema koje izbjeglice u Srbiji imaju i u službenim i u neformalnim centrima, u državnom povjerenstvu su optimistični. Prije deset godina bilo je deset puta više osoba u izbjegličkim centrima, kaže Jelena Marić iz srpskog Komesarijata za izbjeglice. Od tada je, navodi ona, većina njih riješila svoje stambeno pitanje.

"Svaki deseti čovjek koga sretnete na ulici, ovdje nije živio prije 1991. godine. Srbija je na vrhuncu izbjegličke krize 1996. godine imala više od 700 kolektivnih centara sa između 50 i 60 tisuća ljudi. U naredne tri godine planiramo zatvoriti preostale centre i svim ljudima osigurati dostojanstvene uvjete za život”, navodi Marić.

Jelena Marić navodi i da su Srbija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska te Crna Gora dogovorili suradnju kako bi definitivno riješili izbjegličke probleme. S tim je ciljem dogovorena provedba regionalnog stambenog projekta, po kojem bi u narednih tri do pet godina u te četiri zemlje za najugroženije izbjegličke porodice trebalo izgraditi 27.000 stanova.

"Možda se i vratim"

Što se našeg sugovornika tiče, on još uvijek nema jasne planove za budućnost. S obzirom da je uvjeren u to, kako tijekom rata nije prekršio nikakav zakon, on ne isključuje mogućnost da se jednog dana vrati u Hrvatsku. "Ne znam, još nisam to riješio. Sve zavisi kakva će biti situacija. Ako bude dobra, možda se i vratim. Ako budu ušli u EU i ako budu standardi kao u Evropi, vjerojatno ću naći posao, pošto sam po zanimanju vozač. Nadam se da će sve biti kako treba."