180909 Katyn
22. rujna 2009
Sredina je rujna 1939. godine na istoku Poljske. Veliki broj civila, među njima i mlada Anna sa svojom malom kćeri u naručju, bježe pred vojnicima kako nacističkog njemačkog Wehrmachta, tako i ruske Crvene Armije. Posvuda vlada kaos. Nitko ne zna kuda ići, gdje se može naći spas. Anna pokušava doći do svog supruga. Ali joj to ne uspijeva.
On je časnik poljske vojske i nalazi se u ruskom zarobljeništvu. U svoj dnevnik on zapisuje: "17. rujan 1939. Vijest o upadu boljševika je potvrđena. Mi smo opkoljeni i predajemo se. Tretiraju nas kao ratne zarobljenike, mada mi nismo vodili nikakav rat. Odijelili su časnike od vojnika, mnoge obične vojnike su poslali kućama. Ali nas časnike drže zarobljenima. Ja ću se javljati s vremena na vrijeme, da znate što se sa mnom događa, za slučaj da umrem i ne vratim se kući."
Planirano uništavanje poljske elite
Anninog muža Rusi zajedno s drugim časnicima trpaju u vlakove i šalju na istok zemlje. Oni tamo pokušavaju sačuvati mir, ali nepovjerenje prema Rusima je veliko. U početku su ruski vojnici tolerantni, čak dozvoljavaju Poljacima da slave Božić. Ovi se nadaju da će uskoro stići pomoć, da ih Engleska i Francuska neće ostaviti na cjedilu. Ipak se tu radi o 20.000 časnika.
Ali pomoć nije stigla. U proljeće 1940. su poljski časnici hladnokrvno pobijeni u Katynskoj šumi, u blizini Smolenska, hicima u potiljak. Među ubijenima je bio i otac Andzeja Vajde. U svom filmu "Katyn" redatelj se međutim ne bavi samo tim masakrom, već i njegovim posljedicama. Godinama, desetljećima su Poljaci bili samo igračke u propagandnom nadmetanju ruske i njemačke propagande. Poljske časnike ubili su pripadnici ruske tajne policije NKVD-a.
Propagandni rat
Mjesto pokolja otkrili su nacisti 1943. godine. Da bi svijetu demonstrirali barbarstvo Rusa, čitali su javno i putem razglasa imena svih pobijenih. Dvije godine kasnije je Crvena Armija pokazala falsificirane snimke koje su navodno trebale dokazati da su masakr počinili pripadnici njemačkog Gestapoa. Tek 1990. je posljednji sovjetski predsjednik, Mihail Gorbačov, priznao krivicu Sovjetskog Saveza za pokolj. Tada je i Vajda počeo s pripremama za film:
"To je film radnja kojega se odvija kod nas kod kuće, u Poljskoj. Radi se o dugom čekanju na povratak, o pitanjima koja si čovjek postavlja, je li otac još živ ili je mrtav? Kada će stići njegovo pismo? Tu se radi i o psihičkom nasilju komunističkih vlastodržaca nakon 1945. godine. Oni su širili samo sovjetsku verziju po kojoj je SS pobio poljske časnike. Tko je u tu verziju sumnjao, dospijevao je u zatvor. Te laži, to je bilo najgore."
Vajda je snimio vrlo upečatljiv, vrlo human film bez nacionalističkih tonova. U jednom sporednom pripovjedačkom tijeku filma Vajda pokazuje i razočarane sovjetske vojnike, a ne prešućuje niti ratne zločine Nijemaca. "Katyn" je filmska žalopojka koja međutim poziva na demonstraciju građanske hrabrosti u teškim vremenima. Sad, dvije godine nakon premijere, film dolazi i u njemačka kina. A kada će u ruska?
Autor: Jörg Taszman/Z. Arbutina
Odg. ur.: Anto Janković