Produženje mandata Bundesvera u Afganistanu je greška

Angažman traje gotovo 20 godina. Počeo je kao reakcija na terorističke napade u New Yorku 11. rujna 2001. Američka vlada je smatrala da talibani, kao tadašnji vladari Afganistana, kriju organizatore njujorških terorističkih napada. Njemačka je htjela pokazati savezničku lojalnost i odlučila se na sudjelovanje u vojnoj intervenciji. Tadašnji ministar obrane, socijaldemokrata Peter Struck je stalno ponavljao: „Sigurnost Savezne Republike Njemačke se brani i na Hindukušu".

Demokratizacija nije uspjela

Njemačkoj javnosti, koja je skeptična prema vojnim akcijama, kao i Bundestagu, bili su potrebni viši ciljevi da bi se odobrilo slanje vojnika u daleko konfliktno područje. Zato se stalno naglašavalo da je cilj da se Afganistan pretvori u stabilnu demokraciju.

Primarni cilj je postignut. Afganistan više ne predstavlja realnu opasnost za sigurnost Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika. Ali od ostvarenja drugog cilja, stabilnosti i demokratizacije zemlje, danas smo dalji nego ikad. Opunomoćenica Bundestaga za obrambena pitanja Eva Högl nedavno je priznala da prvobitni ciljevi nisu ostvareni.

Prošle godine je socijaldemokratski stručnjak za obrambena pitanja Fritz Felgentreu lakonski izjavio kako Afganistan nije postao „demokratska pravna država". Na izvještaj jednog njemačkog časnika o lošem stanju u Afganistanu, Felgentreu je rekao da to nije ništa novo i „da su u Afganistanu povrede ljudskih prava i korupcija rašireni i na vladinoj razini".

Amerikanci žele izići iz zemlje

Pragmatičnim Amerikancima je dovoljno to što su u Afganistanu uklonili opasnost od organizacije terorističkih napada na zapadne zemlje. Oni razmišljaju o povlačenju trupa. Bivši predsjednik Donald Trump smatrao je da su mirovni pregovori između kabulske vlade i talibanskih vođa pretpostavka povlačenja američkih trupa. No, to je bio samo smokvin list. Trumpu je bilo svejedno koju će ulogu ubuduće u zemlji imati sve jači talibani i hoće li pregovori uspjeti. I za njegovog nasljednika Josefa Bidena izgleda da je to u najmanju ruku u drugom planu.

Nijemci koji se orijentiraju prema nekim temeljnim vrijednostima zapali su u dilemu. Ne žele staviti na kocku to što se u Afganistanu postiglo u oblasti obrazovanja ili u emancipaciji žena. Svi akteri slute da bi poslije povlačenja stranih trupa, prozapadna vlada u Kabulu, koja ionako kontrolira manji dio zemlje, brzo pala. Time bi mnoga dostignuća bila uništena. Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas je ovog tjedna rekao: „Ne želimo preranim povlačenjem iz Afganistana riskirati da se talibani opet okrenu nasilju i da pokušaju vojnim sredstvima osvojiti vlast."

Što bi za 30 godina bilo drugačije?

Ali ako se to želi spriječiti, a poslije 20 godina u Afganistanu nije se došlo ni korak dalje, koliko dugo bi onda Bundeswehr morao ostati? Trideset ili pedeset godina? I što bi poslije toga bilo drugačije?

Vojno prisustvo u Afganistanu Nijemce je do sada koštalo 59 života vojnika, a prema procjeni, do kraja 2018. porezne obveznike je koštalo između 12 i 16 milijardi eura, ovisno od toga računaju li se samo vojni izdaci.

U Afganistanu njemačka vojska više ne osigurava njemačke interese – ako je ikada to i činila. A cilj demokratskog Afganistana po zapadnom uzoru oduvijek je bila iluzija. Zato intervencija više nema obrazloženje.

Mahnuli rukom samo da prođe

Ako se Amerikanci povuku, onda će Nijemcima oni oduzeti teret odluke. Naime, i Nijemci i drugi saveznici su do te mjere ovisni o američkoj vojsci da bez njih oni ne bi ni mogli ni htjeli produžiti svoje vojno prisustvo u Afganistanu. Dakle, radi se o ostatku savezničke solidarnosti za slučaj da predsjednik Biden još malo produži američko vojno prisustvo, kako bi izvršio pritisak na talibane u pregovorima. Ali to je premalo za obrazloženje produženja mandata.

Eva Högl je prije nekoliko dana na javnom servisu Deutschlandfunk samokritički podvukla crtu: „Mi smo kao poslanici u posljednjih nekoliko godina za mandate samo mahali rukom da prođu". Na žalost, se to opet dogodilo.