Propao summit o euru još prije no što je počeo?

Pitanje na koje svi traže odgovor – kako pomoći Grčkoj i može li, ili bolje rečeno, smije li sastank na vrhu propasti? Naravno da se ništa ne može isključiti, jer su mišljenja zemalja članica vrlo razičita. Ipak, ako se pomno promatra što se događa iza kulisa, onda je jedno jasno - niti jedan izvanredni summit nije taklo dobro pripremljen kao ovaj. Postoje dakle, vrlo ozbiljna nastojanja i veliki napori da se postigne rješenje, ali to je krajnje neizvjesno i vrlo teško.

Ključno je pitanje o kojem na summitu treba donijeti odluku, treba li i može li eurozona prihvatiti djelomični stečaj Grčke, dakle prijelaznu i djelomičnu platnu nesposobnost jedne zemlje – ili to treba spriječiti pod svaku cijenu?

Odluka upitnog sadržaja

Ministri financija su prošlog tjedna izjavili da ne isključuju djelomičan stečaj Grčke. No to ne znači mnogo. Naime, nitko ne zna kakve bi to imalo posljedice. Donos li takav korak sa sobom i platnu nesposobnost drugih zemalja? Bi li u tom slučaju ulagači povukli svoj novac iz pogođenih zemalja? Ne bi li to sa sobom povuklo novu spiralu pada povjerenja, povlačenja novca, uskraćivanje pomoći i tada na scenu stupanje snažnih zemalja eurozone koje bi morale pomoći? Bi li u tom slučaju eurozona imala dva, tri ili više slučajeva sličnih Grčkoj?

Svako sudjelovanje privatnih ulagača moglo bi izazvati djelomočan stečaj. Najviše se Njemačka, Nizozemska i Finska zalažu za sudjelovanje privatnog sektora. Prema željama ovih triju država, privatni sektor i njegovo sudjelovanje jamčio bi da troškove sanacije Grčke ne snose samo porezni obveznici. No postavlja se pitanje, neće li na temelju gore navedenih i opisanih posljedica i reakcija na kraju cijela priča spašavanja Grčke za porezne obveznike biti još skuplja.

Upravo zbog toga čini se da je sve popularnija jedna posve drugačija alternativa. Porez na financijska tržišta. Bio bi to doprinos privatnog sektora, koji bi pogodio prije svega špekulante. Ovaj porez mogao bi donijeti mnogo novca, a da pri tome ne dođe do povoda za djelomičan stečaj Grčke.

Na sljedećoj stranici: Izvanredni porez na banke?

Banke nastoje izbjeći izvanredan porez

Nije samo politika ta koja mora na izvanrednom summitu u Bruxellesu predstaviti rezultate. Na kušnji i pred velikim izazovima je i financijska branša. Banke ne žele poseban porez pa stoga rade na vlastitom prijedlogu. Iz svjetskog udruženja banaka IIF-a poručuju kako se banke nalaze na dobrom putu da predstave koncept sudjelovanja privatnih vjerovnika u novom paketu pružanja pomoći. Na taj način bi se grčki dugovi mogli smanjiti za 40 milijarda eura. Pregovori još traju, a predstavnici banaka su optimistični da će do početka summita u četvrtak u podne biti u stanju šefovima država i vlada predstaviti čitav niz prijedloga.

Kakav znak za Irsku, Portugal i Španjolsku ?

Ukoliko se uvede porez na banke, moguće je da će uslijediti brojne tužbe. Ako prođe francuski prijedlog poreza na banke, već su najavljene tužbe, jer takav korak osjetno bi pogodio banke koje nemaju nikave grčke obveznice. Članice eurozone raspravljaju o porezu na dobit banaka koje se nalaze u eurozoni, a dobit od tih poreza iznosio bi oko 10 milijardi eura. Oporezivanje banaka je samo jedna od tri mogućnosti koje se spominju uoči summita zemalja eurozone. Spomenuta opcija spriječila bi da rejtinške agencije utvrde platnu nesposobnost Grčke, čime bi uslijedila lančana reakcija u financijskoj industriji a time i na tržištima. Za ovaj prijedlog posebno se zalažu vlade u Parizu i Ateni, a razlog tomu je što su francuske banke posebno snažno angažirane u Grčkoj.

Drugo, ništa manje teško pitanje glasi, kako poboljšati sposobnost Grčke da sama nosi svoj teret duga? Zbog mjera štednje gospodarski rast Grčke još nije zaustavljen, ali s druge pak strane smanjuje se gospodarski učinak. Računa se da bi uskoro grčki dugovi mogli iznositi 180 posto bruto iznosa domaćih proizvoda (BDP). Kamate su visoke i rastu dalje, pa stoga Grčka može štedjeti koliko joj drago, ali tu nema računice.

Koje opcije preostaju ?

Što dakle činiti? Neki predlažu reprogramiranje ili oprost dugova. Neovisno o tome, da bi i takav korak izazvao djelomičan stečaj, došlo bi do reakcije u drugim zemljama. Jer, ako se Grčkoj samo potpisom oprosti dio dugova tada bi se Irska, Portugal i još neke druge zemlje s pravom pitale, zašto bi se one morale truditi smanjivati svoje dugove. U tom slučaju ne bi imale razloga, a otpisivanje dugova i za Grke bi bio znak da mogu nastaviti kao i do sada.

Oprost dugova bio bi rješenje samo u slučaju ako bi Grčka napustila eurozonu i vratila se svojoj drahmi. Jedino u tom slučaju bi došlo do oprosta dugova. Međutim, do sada od Grčke nitko nije tražio da napusti eurozonu.

Autor: Alen Legović, Bruxelles

Od. ur.: Snježana Kobešćak