Propušta li Albanija još jednu šansu?

Albanija je ponovo u udarnim vijestima: ono što se u subotu dešavalo u Tirani, podsjeća na scene iz devedesetih godina. Demonstracije na koje je građane pozvala opozicija završile su se nasiljem: demonstranti su pokušali prodrijeti u sjedište vlade, pokušali su zapaliti okolno drveće, a policija je protiv njih upotrijebila suzavac i vodene šmrkove. Bilanca: desetine povrijeđenih i na jednoj i na drugoj strani. Oko 16 demonstranata je uhićeno.

Korupcija – važna tema

„Albanci nisu siromašni, ali se osjećaju prevarenima. Mi hoćemo Albaniju poput Europe", bio je moto protesta. Predsjednik Demokratske stranke (najveće oporbene stranke) Lulzim Baša, ohrabren je ovim demonstracijama i najavio je nove proteste za sljedeći četvrtak.

On prijeti bojkotom parlamenta. Rekao je da njegova PD više ne želi doprinositi održavanju fasade institucije koja je proizašla iz izbora koje su diktirali kriminalci. Od posljednjih parlamentarnih izbora 2017, oporba neumorno traži ostavku vlade koju optužuje za korupciju, nepotizam, povezanost s organiziranim kriminalom te za netransparentnost javnih tendera.

Korupcija je u Albaniji važna politička tema. Građani se stalno žale da se premalo poduzima protiv korupcije i organiziranog kriminala. Iako je Albanija u međuvremenu provela reformu pravosuđa koja se u regiji smatra primjernom, zemlja spada u najkorumpiranije u Europi. Albanci svoju državu vide kao bolestan klijentelski sistem i u nju više nemaju povjerenja.

„Nemojte da napuštamo zemlju"

Sadašnji masovni protest opozicije se nadovezao na višetjedne studentske proteste. Studenti su tražili da studiranje postane jeftinije, bolje uvjete studiranja te da korumpirana rukovodeća elita ode sa svojih položaja na sveučilištima. „Nemojte da napuštamo zemlju, mi želimo studirati i raditi u svojoj zemlji", bio je jedan od zahtjeva studenata na protestima koji su trajali do kraja siječnja.

Politička klima u Albaniji je od političkog zaokreta 1992. praktično permanentno obilježena konfrontacijama između vlasti i opozicije oko manipulacija na izborima. Politička rasprava se često ne vodi argumentima, već se vodi na planu osobnih sukoba. Nisu rijetke ni tuče u parlamentu. Samo posljednjih dana, oporbeni zastupnici su gađali premijera jajima i prskali ga bojom.

Vodeći političari velikih stranaka ne mogu i ne žele preći na jezik razuma i pomirenja. Naprotiv: sukobi su beskompromisni, sva krivica se prebacuje na drugu stranu.

Političari u Albaniji još nisu usvojili demokratsko učenje o fer međusobnom ophođenju i konstruktivnom dijalogu. Oni su ukopani na svojim pozicijama iako znaju da politička kriza unutar zemlje otežava proces integracije Albanije u EU.

Jedini izlaz iz krize je demokratski dijalog kojim bi bile utemeljene reforme, konsolidacija pravne države i sloboda štampe. Albanija je od 2009. članica NATO i obavezala se na provođenje reformi. Prošle godine ja ta zemlja propustila priliku da počne pristupne pregovore s EU. Drugo odgađanje na predstojećem samitu EU u lipnju ove godine bi bilo fatalno.