Prosvjedi protiv AfD - koja je strategija otpora?

Rijetko kad u cijeloj Njemačkoj ljudi izlaze na ulice – od Münchena na jugu, do Hamburga na sjeveru, od Cotbusa na istoku, do Kölna na zapadu. Ljude je motivirala zabrinutost zbog jačanja Alternative za Njemačku (AfD).

Povod protesta bilo je objavljivanje stavova i planova desničara. Istraživačka mreža Correctiv izvijestila je 10. siječnja o „tajnom master-planu protiv Njemačke“. Navodi se da su se visoki čelnice Alternative za Njemačku tajno sastali s ekstremnim desničarima, poduzetnicima, pa čak i sa članovima Kršćansko-demokratske unije (CDU) kako bi raspravljali o protjerivanju milijuna stranaca iz Njemačke. I to čak i onih koji imaju njemačko državljanstvo.

Analitičari upozoravaju na posljedice mogućih pobjeda Alternative za Njemačku na nizu lokalnih i pokrajinskih izbora koji se održavaju ove godine. Naročito su u fokusu pokrajinski izbori u Saksoniji, Brandenburgu i Tiringiji, gdje Alternativa za Njemačku ima dobre izglede da postane najsnažnija stranka.

„Koliko dugo će trajati protesti?“

U Njemačkoj se stalno organiziraju velike demonstracije – također i protiv Alternative za Njemačku. Ali, kako se odvija otpor ekstremno desničarskim fantazijama o protjerivanju stranaca u njemačkoj svakodnevici?

Beatrice Höllen studira u Berlinu. Buduća nastavnica već predaje u jednoj školi u istočnom dijelu grada. U tom kraju je Alternativa za Njemačku jaka. Höllen podržava prosvjede ali na njih gleda i sa zabrinutošću. „Danas su hrabri ljudi na ulici. Ali, koliko dugo?“, pita se ona u razgovoru za DW. U školskoj svakodnevici ona ima brojna negativna iskustva onda kada je tema na satu desni ekstremizam i netrpeljivost.

Brojne kolege izbjegavaju kontroverzne rasprave: „Angažirani prosvjetni radnici onda moraju slušati komentare – zašto si to radiš? Jesi li siguran da to želiš?“ Ona je sigurna. Upozorava na teške posljedice izbjegavanja nastavnika da se suoče s teškim temama. „Onda idu niz dlaku desničarima.“

Izostanak solidarnosti

Prosvjetni radnici stalno se žale da nemaju dovoljnu podršku u borbi protiv ekstremnih desničarskih stavova, prije svega u krajevima u kojima je Alternativa za Njemačku jaka – uglavnom na istoku zemlje.

Laura Nickel i Max Teske su doslovno protjerani iz jedne brandenburške škole u kojoj su radili. Oni su javno kritizirali stanje u školi: „Đaci se na hodniku pozdravljaju hitlerovskim pozdravom. Na svakom komadu namještaja je bio urezan kukasti križ“, kaže Laura Nickel.

Oba prosvjetna radnika su se isprva obratila direktoru škole, ali ništa se nije dogodilo. „Kada smo se obratili medijima, dobila sam prijetnje smrću“, priča Nickel na jednom skupu organiziranom na godišnjicu Wannsee konferencije, na kojoj su nacisti 1942. donijeli odluku o uništenju europskih Židova. Na skupu koji je organiziran na godišnjicu, raspravljalo se i o tome kako se društvo može obrani od antidemokratskih struktura.

„Napadi sve ofenzivniji“

Direktorica memorijalne i obrazovne institucije Kuća Wannsee konferencije, Deborah Hartmann, kaže: „Demokratsku kulturu napada sve više ljudi u Njemačkoj.“ Ona dodaje da je nastup tih ljudi sve ofenzivniji.

I nju, kao i sve ljude u oblasti kulture koji se bave suočavanjem s njemačkom prošlošću, Alternativa za Njemačku izlaže takozvanim „malim upitima“ koji se postavljaju u pokrajinskim skupštinama ili u Bundestagu. Postavljaju ih zastupnici ili zastupnički klubovi. Smisao prava da se postave takva pitanja je transparentnost rada institucija koje financira država.

Prema analitičarima, Alternativa za Njemačku koristi taj mehanizam kako bi dovela u pitanje samo postojanje institucija koje se bave nacističkom prošlošću. Između 2017. i 2021. ta stranka je samo u Bundestagu postavila 3.100 takvih pitanja, više od bilo koje druge stranke. Za institucije to znači ogroman napor da se pripreme opsežni odgovori. A potom im često ekstremni desničari upućuju izraze neprijateljstva i netrpeljivosti.

„Povežite se!“

Brojni su političari Alternative za Njemačku koji odbacuju suočavanje s njemačkom nacističkom prošlošću. Moćan čelnik stranke u Tiringiji, Björn Höcke, u siječnju 2017. to je nazvao „glupom politikom prevladavanja prošlosti“, zahtijevajući „zaokret za 180 stupnjeva u politici sjećanja“. Prema jednoj presudi njemačkog suda Höcke se smije nazivati „fašistom“. Upravni sud Meiningen je 2019. zauzeo stav da je takva oznaka vrijednosni sud koji počiva „na provjerljivoj činjeničnoj osnovi“.

Stalno podgrijavanje raspoloženja protiv demokracije prema Deborah Hartmann ima društvene posljedice. Previše ljudi se povinuju pritisku i üuti: „Nije odlučujuće da izađemo na velike demonstracije, nego da stavove koje zastupamo integriramo na samorazumljiv način u vlastitu svakodnevicu. Odlučujuće je što radimo u svakodnevici.“

Poslije odlaska iz škole, Laura Nickel je s ostalim prosvjetnim radnicima osnovala udrugu „Škola demokracije“. „Najvažnije je umrežavanje, da ne budeš sam“, kaže Nickel. „U svakoj školi ima kolegica i kolega koji proživljavaju iste stvari“.

Strah migranata

Lale Yildrim je umjereno optimistična, smatra da protesti nisu tek dimna zavjesa. Ona je profesorica povijesti na fakultetu: „Dijelim zabrinutost da se sve to pretvori u pojedinačni događaj. Demonstriralo se, doduše u nizu gradova, a onda sljedećeg tjedna idu neki drugi skupovi“.

Ona poziva većinsko društvo da ozbiljno shvati perspektivu iz koje sve to gledaju migranti: „Zapravo, demonstracije izazivaju kod mnogih migranata to, da im se tek sada javlja strah. Ako se sada bune i bijelci, onda zaista imamo problem“, kaže Lale Yildrim. Ona objašnjava tu reakciju – ako se većinsko društvo boji Alternative za Njemačku, onda ionako stigmatizirano migrantsko stanovništvo mora strahovati još više.

Ovaj članak je originalno objavljen na njemačkom jeziku.