Prošla i "ključna" godina za proširenje EU-a

Za one koji se ne sjećaju, da podsjetimo: kraj 2017. godine umnogome je ličio na kraj 2018. godine kada su odnosi EU-a i Zapadnog Balkana u pitanju. Šefica EU-diplomacije pozvala je premijere zemalja ove regije na predblagdanski sastanak u Bruxellesu koji se završio porukama o odlučnosti i interesu svih za jačanjem suradnje, dobrosusjedskih odnosa i regionalnog razumijevanja. Razlika je u tome što je tada Federica Mogherini napredovanje Zapadnog Balkna na putu eurointegracija stavila među prioritete EU-a za 2018. godinu.

"Sljedeća godina je vrlo važna za Zapadni Balkan. EU je pojačao svoj angažman na Zapadnom Balkanu, sa svim partnerima u regiji. U tom smislu očekuje se isto jači angažman od strane tih partnera na području reformi", glasio je službeni stav Bruxellesa.

U 2018. godinu ušlo se s povijesno "jasnom vremenskom odrednicom" predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera o "uspješnom pristupanju Srbije i Crne Gore EU-u do 2025. godine".

Da su upozorenja analitičara kako se treba čuvati "velikih priča koje se na kraju ne prevedu u konkretna djela i naprave štetu" bila opravdana počelo se vidjeti već na proljeće kada je Europska komisija izašla sa Strategijom vjerodostojne perspektive proširenja i pojačanog angažamana EU-a na Zapadnom Balkanu.

"Povijesni datum" je tako postao "okvirna vremenska odrednica", perspektiva proširenja je svrsishodno stavljena u ruke zemalja Zapadnog Balkana dok je sami EU obećao da će ostati "vjerodostojan, čvrst i fer" te intenzivirati svoju politiku u cilju potpore transformativnim procesima u regiji.

Kroz travanjsku Strategiju i tzv. "paket proširenja", najavljena je mogućnost daljeg napretka Srbije i Crne Gore u pristupnim pregovorima, preporuka za otvaranje pregovora s Tiranom i Skopljem, mišljenje o zahtjevu BiH za članstvom, napredak Prištine kroz SSP, intenziviranje rada na rješavanju bilateralnih pitanja prvenstveno između Beograda i Prištine te Skoplja i Atene. U najavi je bio i ponovo "povijesni", nakon pauze od 15 godina, summit EU-a i Zapadnog Balkana.

Kako je "proširenje" (p)ostalo "usidrenje"

Summit EU-Zapadni Balkan organiziran je u svibnju 2018. godine u Sofiji. Nakon summita u Solunu 2003. godine, to je trebala biti prilika za jasnu potvrdu EU-bućnosti regije, odnosno jasnu posvećenost zemalja Zapadnog Balkana eurointegracijskim reformama.

Udarna vijest sa summita ticala se proširenja, ali ne u očekivanom kontekstu. Predsjednik Francuske Emmanuel Macron jasno se založio za odlaganje proširenja do provođenja unutarnje reforme EU-a dodavši da je "posljednjih 15 godina pokazalo put slabljenja Europe svaki put kada bi došlo do proširenja". Prethodnu, već razvodnjenu "vremensku odrednicu 2025. godine" Macron, ali i drugi lideri EU-a, među kojima i njemačka kancelarka Angela Merkel, ponovno su udaljili od Zapadnog Balkana.

"Partneri" u regiji, pri čemu su "države Zapadnog Balkana” izgubile zbog inzistiranja Madrida na nepriznavanju neovisnosti Kosova, još jednom su dobili formulaciju "nedvosmislene potpore njihove europske perspektive" koju je francuski predsjednik čak i preimenovao u "usidrenje regije s EU-om i prema njemu".

Skoplje i Tirana i dalje "na ledu"

Za to vrijeme zemlje Zapadnog Balkana "ključnu godinu" za približavanje EU-u i nedvosmisleno vraćenu pažnju Bruxellesa i zemalja članica Unije na regiju nisu iskoristile gotovo ni za što.

Časne iznimke možemo naći u potpisanom, ali još ne i primjenjenom Prespanskom sporazumu kojim bi trebala biti riješena dugogodišnja blokada Skoplja od strane Grčke zbog spora oko imena i u sporazumu o demarkaciji granice s Crnom Gorom koju je uz suzavac ratificirao Parlament Kosova.

Makedonija je na osnovu rješavanja desetljećima starog problema s Grčkom dobila poziv da praktički postane sljedeća članica NATO-saveza "do 2020. godine", ali je i dalje "na ledu" kod zemalja članica kada se radi o otvaranju pristupnih pregovora s EU-om. S takvim rezultatom premijer Makedonije Zoran Zaev naglašava da je njegova zemlja primjer "uspješne priče" politike proširenja u regiji.

Ni Albanija nije dobila "zeleno svjetlo" od Vijeća EU-a da otvori pregovore o članstvu. Odluka o tome pomaknuta je iz "ključne 2018. godine" na lipanj 2019. godine.

Crna Gora i Srbija - "usporeni" lideri eurointegracija

Lideri procesa pristupanja EU-u, Crna Gora i Srbija, tijekom 2018. godine su otvorile samo dva, odnosno četiri od po 35 pregovaračkih poglavlja koliko imaju obje zemlje.

Podgorica s ukupno 32 otvorena od kojih 3 privremeno zatvorena poglavlja očekuje da bi pregovore o članstvu mogla završiti u iduće četiri godine. Beogradu bi, s druge strane, ako nastavi ovim tempom, bilo potrebno još četiri godine samo da otvori sva pregovaračka poglavlja s obzirom da za sada ima dvostruko manje otvorenih od Crne Gore.

Pored istih problema koje dvije zemlje dijele na putu prema EU-u kao što su vladavina prava, Beograd je dodatno otišao korak unazad u 2018. godini zbog novih tenzija s Prištinom koje su praktički blokirale dijalog dvije strane o svebuhvatnoj normalizaciji odnosa što je prvi među uvjetima za svaki dalji napredak na putu eurointegracija, kako Srbije tako i Kosova.

Iako ima dobre ocjene od EU-a za svoju ekonomsku reformu i pozitivnu ulogu u regionalnim odnosima, Srbija je suočena s kritikama kad su u pitanju reforma pravosuđa, borbe protv korupcije i organiziranog kriminala te sloboda izražavanja što se ni u 2018. godini nije promijenilo ni u Srbiji niti u drugim zemljama regije.

BiH i Kosovo - "tradicija" kašnjenja i loših ocjena

Kosovske vlasti su u 2018. godini dodatno iziritirale EU, ali i NATO, odlukama o uvođenju carina od 100 posto na robu iz Srbije i BiH i usvajanjem zakona o transformaciji vojnih snaga.

I dok je Priština "gluha" na zahtjeve EU-a da poštuje Sporazum o slobodnoj trgovini, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju kao i, u slučaju vojske, vlastiti Ustav, zemlje članice EU-a ostaju "gluhe" na zahtjeve Kosova da se njihovom građanima odobri vizna liberalizacija uz obrazloženje da jedino još oni na Zapadnom Balkanu ”žive u getu” iako su ispunili sve tražene uvjete za slobodno putovanje u šengensku zonu.

Bosna i Hercegovina je i u 2018. godini nastavila "tradiciju" kašnjenja i loših ocjena. Ovogodišnji izvještaj Europske komisije o BiH ponovo ukazuje na sporost reformskog procesa u zemlji i nepromijenjene strukturne probleme koji se vide kao prepreka za napredak BiH. EU i dalje čeka da od BiH dobije konkretan dokaz odlučnosti i rada koji je do sada ili "potpuno izostao" ili "došao s velikim zakašnjenjem".

U Bruxellesu kao pozitivan pomak u BiH u 2018. godini vide činjenicu da je zemlja predala odgovore na Upitnik Europskoj komisiji uz koju ide i neslavan rekord da je Sarajevu trebalo 14 mjeseci da usuglasi prvu rundu odgovora, dok je Srbija to napravila za dva, Hrvatska za tri, a Makedonija i Albanija za po pet mjeseci.

S druge strane, za BiH, barem prema riječima zamjenika ministra vanjskih poslova Josipa Brkića, poziv NATO-a za aktivaciju MAP-a je "najpozitivnija integracijska vijest u 2018. godini". Sjevernoatlantski savez je ovaj svoj potez i pored neispunjenih uvjeta objasnio kao "pružanje ruke pomoći" BiH u procesu ispunjavanja reformi. EU je i ovu 2018. godinu završio pozivom za formiranje vlasti na svim razinama nakon izbora i intenziviranje rada na reformskoj agendi pri čemu se ponovo inzistira na izmjeni izbornog zakona u BiH.

Što očekivati od 2019. godine?

Kako se u 2018. godinu ušlo uz velika očekivanja, tako se 2019. godina dočekuje s upadljivom zebnjom kada je politika proširenja u pitanju. Pozornost EU-a koju je Balkan imao tijekom 2018. godine bit će ponovo prebačena na Brexit koji bi konačno trebao biti realiziran 29. ožujka iduće godine.

Već u svibnju 2019. godine EU očekuju izbori za Europski parlament, a do početka studenog trebao bi početi s radom i novi sastav Europske komisije na čelu s novim predsjednikom i budućim šefom diplomacije EU-a.

A poznata je stvar da pitanje proširenja nije popularna tema u EU-u pogotovo u vrijeme izbora. Iako izgleda da je "momentum" prošao, a da regija nije iskoristila poruženu priliku, poznata je i činjenica da se na Zapadnom Balkanu stvari često događaju "usprkos" i "neočekivano". Možda Zapadni Balkan ovoga puta, za promjenu, iznenadi pozitivno.