Izbjeglice stigle i u Hrvatsku

Nakon što su se cijelu noć vozili autobusima, izbjeglice iz Sirije, ali i nekih afričkih zemalja dospjele su do Šida u Srbiji koji je samo par kilometara udaljen od Hrvatske granice. Prijevoznici koji operiraju po principu slobodnog tržišta, prevezli su ljude koji su imali za kartu do Hrvatske i iskrcali ih u neposrednoj blizini granice, na ugaženom putu koji vodi do oranica. Pješice su prešli par kilometara kroz polja kukuruza do Hrvatske granice gdje ih je već spremno dočekivala policija.

Među izbjeglicama su i cijele obitelji, uglavnom mlađi bračni parovi s jednim ili dvoje-troje djece. Ima i trudnica u poodmaklom stadiju trudnoće. Svi su uglavnom iz Sirije. No, valu izbjeglica koji je krenuo prema Europi iz Sirije, očito je da su se priključili i svi ostali koji ne vide svoju budućnost na Bliskom istoku ili u Africi.

Novi početak – ali ne u Hrvatskoj

Kojo je iz Gane i krenuo na neizvjesni put, plemenski sukobi u njegovoj zemlji su ga natjerali da potraži život negdje dalje. U ranim je dvadesetima i putuje s prijateljem iz Gvajane. Želi otići u London i tamo početi s novim životom. Ne želi govoriti kako je došao do Europe, niti želi općenito puno govoriti o sebi. Preplašen je kao i cijela skupina koja je izišla iz autobusa s vranjskim oznakama. Glavna mu je briga hoće li biti uhićen na granici, kada pređe u Hrvatsku i hoće li moći nastaviti put dalje prema svojem cilju.

Ni ostali suputnici ne žele previše pričati, iako se stiče dojam da poprilično dobro razumiju engleski, od njih se smo može čuti „no english“. Zanima ih samo gdje je granica i kako mogu dalje. Nose sa sobom ono što je nužno, ništa veće od torbe u kojoj stane nešto odjeće ili prekrivač koji su vjerojatno dobili negdje usput. Hranu nose u vrećicama s natpisom UNHCR-a, a najveća vrijednost im je – voda koju jedino prihvaćaju od ljudi koji im nešto žele dati.

Lokalni poljoprivrednici koji imaju zemlju oranice uz granicu, prolaze svojim tridesetak godina starim automobilom i primaju žene s malom djecom i prevoze ih do granice koja je prašnjavi neobilježeni put nedaleko Tovarnika i do koje se dolazi kroz polja kukuruza i šećerne repice. Ljudi šutke koračaju u koloni. Neki su se još jednom osvrnuli za autobusom koji je prazan okrenuo i vratio se po iduću turu u Preševo.

„Ne bojte se“

Granica je u potpunosti pokrivena hrvatskom policijom. Vozila, marice, kombiji, doslovce na svakih stotinjak metara čekaju izbjeglice. Policija je očito dobro pripremljena. Gumene rukavice su predostrožnost, ali osmjeh, „don' fear“, prijateljska gesta, ruka na ramenu, malo olakšavaju napetu situaciju koja se stvorila u jednom trenutku zbog pojave policije. Na kada su vidjeli da nema šljemova, pendreka i lisica, u koloni se stvorila malo bolja atmosfera.

Svi su pregledani na licu mjesta i raspoređeni u kombije kojima su ih prebacili do policijske postaje u Tovarniku gdje su popisani, identificirani i gdje su čekale dežurne liječničke ekipe i volonteri Crvenog križa. Ispred policijske postaje u Tovarniku je stotinjak policajaca, novinara, volontera, liječničkog osoblja i stiče se dojam da organizacija za sada funkcionira. Nakon identifikacije, izbjeglice se autobusima šalju dalje. Ranjive skupine, mala djeca, žene, trudnice i bolesni imaju već osiguran smještaj u izbjegličkom centru Ježevo kod Zagreba. Centar za azilante koji se gradi u Tovarniku još je u izgradnji i neće biti u funkciji do kraja godine, pa od njega nema puno koristi. Na upit gdje će biti smješteni, odnosno prebačeni muškarci bez obitelji, nismo dobili odgovor. Općenito policija vrlo malo službenih odgovora daje iako se ne stiče dojam da ne znaju što će i kamo će sa tisućama ljudi koji će uskoro doći.

Prema riječima vozača autobusa koji je doveo jednu od prvih skupina, u srijedu ujutro je iz Preševa krenulo još 15 autobusa, što je nešto manje od 1.000 izbjeglica. No, zasigurno će se transport nastaviti i tijekom dana koji dolaze.

Smještajni centri u Srbiji-prazni

Srbija je u Principovcu, mjestu nedaleko Šida,prema Iloku u Centru za dječju rehabilitaciju, osigurala smještaj u slučaju potrebe, ali tamo jučer nije bilo nikoga. Iako to nitko ne govori na glas, neslužbena politika je da se što prije ti ljudi prebace s jedne granice na drugu i po mogućnosti da se što kraće zadržavaju. U Principovcu su predviđeni i šatori, a kako saznajemo, postoji mogućnost i kontejnerskog naselja na betoniranom igralištu, ali očito je riječ samo o planovima, obzirom da je Centar prazan, iako dobro opremljen i u funkciji.

Na Hrvatskoj strani u međuvremenu, sve nekako ide kao podmazano. U policijsku postaju u Tovarniku redovito stižu policijska vozila koja skupljaju ljude po kukuruzištima, nakon identifikacije se šalju dalje autobusima, a prema ljudima se ponaša primjereno. Trenutno 6.000 policajaca dežura na 50 kilometara granice koja je i inače dobro pokrivena. Policija o tome ne voli govoriti, ali postoje i kamere koje snimaju taj pojas i koje su postavljene prije svega zbog krijumčara, no sada su dobile i drugu svrhu.

Službene informacije o tome kamo i kako će dalje ti ljudi zapravo ne postoje. Slovenska granica je mnogo „tvrđa“ obzirom da na njoj počinje Schengenski prostor. Do prijepodneva je policija izjavila da je u Tovarniku zatečen 181 emigrant, ali sasvim je sigurno da će taj broj, nakon što je Mađarska zatvorila svoju granicu biti vrlo brzo povećan. Stanovnici Šida koje smo pitali što se događa, kažu da je ovo prvi val i da do sada nije bilo nikoga, a svi komentar završavaju isto: „Jadni ljudi...“