Radikalna rješenja za radikalna vremena

„Umjesto da postavljamo očito pitanje ‚Je li ideja komunizma danas još uvijek aktualna, može li još uvijek biti korištena kao sredstvo analize i politička praksa?' trebali bismo postaviti suprotno pitanje: 'Kako naša današnja situacija izgleda iz perspektive komunističke ideje?'“ – ta rečenica iz knjige Slavoja Žižeka je poslužila kao svojevrsni okvir konferencijskog dijela festivala. Po nekima „najopasniji filozof Zapada“ je ponovio svoja stajališta: „Mislim da danas postoji cijela serija antagonizama za koje ne vidim mogućnost rješenja u okviru globalnog kapitalizma i parlamentarne demokracije.“

Žižek je prepunom gledalištu kina Europa poručio da „danas moramo jednom zauvijek prekinuti s nostalgijom za samoupravnim socijalizmom jer ona onemogućuje kritičku konfrontaciju s njim.“ On je međutim istovremeno upozorio da se mora pronaći alternativno rješenje postojećem sistemu jer „opet se približavamo situaciji u kojoj nema ništa između cara i Lenjina“.

Pop zvijezda studentskog pokreta

Veliki interes publike izazvao je i dolazak legendarnog vođe 68-škog studentskog pokreta u Engleskoj Tariqa Alija. Njegove poruke šira javnost možda i ne poznaje, no zato je podatak o tome da su mu Mick Jagger i John Lennon posvetili pjesme Alija učinio medijskom zvijezdom u Zagrebu.

Govoreći „u obranu socijalizma“ Ali je napomenuo da je „kapitalizam u 20-om i 21-om stoljeću mnogo puta propao i svi mu daju novu šansu, a socijalizam je propao samo jednom i bio otpisan - mislim da ipak zaslužuje još koju priliku.“ Ali je svjestan nedostataka socijalizma, koji su i doveli do njegove propasti, no promjena se – rekao je- mora dogoditi i to u smjeru vračanja sigurnosti najširoj populaciji.

Ponovo podjela na „nas“ i „njih“

Ništa manje zanimljivo nije bilo ni na otvorenim diskusijama. Tijekom panela o širim posljedicama studentskih blokada hrvatskih fakulteta i fenomenu plenuma moglo se tako čuti da su zahvaljujući pritisku studenata pale maske političke ljevice koja se svojim ponašanjem zapravo svrstava među desne političke opcije, a bilo je i gotovo revolucionarnih tonova – pisac Igor Štiks ustvrdio je „da sasvim sigurno možemo očekivati da će oni koji se osjećaju ugroženim biti spremni iskoristiti sve potencijale koje su gradili zadnjih dvadeset godina ne bi li obranili svoje privilegije“.

Profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Dean Duda blokadu je protumačio kao socijalni okidač za podjele: „Stvar se doslovce podijelila na nas i njih, glavi akteri smo postali „mi“ i „oni“ - pritom smo „mi“ oni koji mislimo da smo sposobni djelovati na temelju jednog zajedničkog nazivnika neovisno o prihodima, ekonomskim pozicijama ili stilu potrošnje.“

Na djelu je i druga vrsta podjele društva i to ona koju – prema mišljenju profesorice Andree Zlatar, također s Filozofskog fakulteta – izaziva politika koja proizvodi partikularne konflikte i na taj način onemogućava stvaranja saveza i blokova: „Tu finu politiku konfliktuoznosti možete vidjeti na svim razinama – u odnosu privatnog i javnog koji se lomi i u zdravstvu, i u kulturi, i u obrazovanju, dakle prvenstveno u javnim politikama jer se kao prirodni neprijatelji od strane vlade označavaju oni koji bi trebali oblikovati savezništva naprosto zbog toga da bi mogli opstati.“

O posljedicama umjetničkog angažiranog djelovanja progovorio je, pak, izložbeni dio ovog tek nominalno filmskog festivala - kustoski kolektiv „Što, kako i za koga? – WHW“. U prostorima bivšeg Muzeja suvremene umjetnosti postavio je radove 30-ak umjetnika i umjetničkih skupina nastalih tijekom posljednjih 50-ak godina kroz čiju se interakciju istražuju „politike izlaganja“.

Kustosica Ana Dević objašnjava da se željelo pažnju skrenuti na platforme kroz koje su se u prošlosti stvari uzimale u svoje ruke. Time su stvarani resursi koji su potencijalno bili otvoreni široj zajednici i nisu bili restriktivni. „Oni su unutar umjetnosti zagovarali neke progresivne modele samoorganizacije, kritike sustava i građanske neposlušnosti. Oni su nastojali promovirati izlazak umjetnosti iz u sebe zatvorenog područja.“

Radikalna estetika

Kako se ipak radi o jednom filmskom festivalu, na kraju priče o zagrebačkim subverzijama direktorica tog segmenta programa Dore Baras otkriva da se programi jugoslavenskog, istočnoeuropskog i latinoameričkog filma nadovezuju na modernističke novovalne tendencije 60-ih godina, a s druge strane pokazuju i struje političkog filma: „To su estetike koje su radikalnije u filmskom smislu, ali su i odraz politiziranog sagledavanje stvarnosti u kojoj se živi.“

Programi Festivala subverzivnog filma, koji su se simbolično i vrlo intenzivno rasporedili između Praznika rada i nekadašnjega Dana mladosti, za razliku od toliko zazivanih promjena nastavljaju se nesmiljenim ritmom.

Autor: Vid Mesarić

Odg. ur.: Z. Arbutina