Rafinerija Brod – ni na nebu ni na zemlji

Pompozno najavljivan projekt obnove naftnog sektora u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini, koji je 2007. godine kupila ruska kompanija Njeftegazinkor, nije dao očekivane rezultate. Bar ne ako je suditi po podacima o poslovanju. Rusi su zaključili ugovor u veljači 2007. godine o kupovini Rafinerije nafte u Brodu, Rafinerije ulja u Modriči i kompanije Petrol, s Vladom RS-a, a ugovor je nosio oznaku „strogo povjerljivo“, pa je odmah izazvao sumnje u javnosti s obzirom na to da se radilo o javnom sektoru.

Točno je da je u postrojenja Rafinerije u Brodu uloženo puno novca, ali se postavlja pitanje zbog čega ni osam godina nakon kupovine nisu podmirena dugovanja. Cijeli proces privatizacije naftnog sektora, smatra ekonomski analitičar Siniša Vukelić, odvijao se pod nerazjašnjenim okolnostima.

Od početka je bilo klimavo

„Tada je prvi put u povijesti sjednica Narodne skupštine RS-a bila zatvorena za javnost. Prodajete naftnu industriju, dakle nešto što pripada u javni sektor, na zatvorenoj sjednici, kupcu za kojeg se nije znalo tko je. Znamo da je ruska državna kompanija Zarubežnjeft vlasnik 40 posto Njeftegazinkora ali se ne zna tko su trojica ostalih fizičkih osoba koje drže 60 posto.“

Vukelić ističe da je naknadnim aneksima na ugovor Vlada RS-a dala ruskim partnerima monopol nad naftnim resursima na teritoriju cijelog RS-a, ali i udio u JANAF-u, Jadranskom naftovodu, čiji je dio, odnosno terminal u brodskoj rafineriji ostao u njihovom vlasništvu nakon rata. To pitanje je trebalo riješiti na razini države BiH, ali to nikada nije riješeno.

U svakom slučaju, gubici brodske rafinerije, koja posluje u okviru Optima grupe, veoma su značajni za cijelu priču. Međutim iz Optima grupe nisu bili raspoloženi za širi razgovor o ovoj temi već su odgovore o gubicima i poslovanju dostavili pismenim putem. U odgovorima se ne navode gubici kompanije.

„U osnovne razloge za negativan rezultat poslovanja Rafinerije nafte Brod spadaju: Obujam prerade sirovina koji je nedovoljan za ostvarenje profita. Obujam prerade direktno zavisi od dostupnosti tržišta i marže pokrića. Pri tom, veliki dio troškova poslovanja otpada na fiksne troškove (fond plaća, održavanje pogonske spremnosti, poreze i dadžbine), a tu je također i visok nivo financijskih obveza i kamata za zajmove“, priopćeno nam je iz Rafinerije.

Zaduženost višestruko prelazi vrijednost osnovnog kapitala

Prema podacima revizorske kuće Deloitte iz 2013. godine akumulirani gubitak Rafinerije u Brodu premašuje 232 milijuna eura, a njezina zaduženost desetorostruko premašuje vrijednost osnovnog kapitala. Oporba u RS-u od početak je ukazivala na nepravilnosti u privatizaciji naftnog sektora mada su malo toga uradili kako bi se eventualne nepravilnosti ispitale. Branislav Borenović iz PDP-a kaže da se s ovakvim gubicima postavlja pitanje opravdanosti poslovanja Rafinerije.

„Kratkoročne obveze su šest puta veće nego kapital, a iz Rafinerije je izvučeno sve što se može izvući, opterećena je mnogobrojnim hipotekama. Jedinu obvezu koju je imao kupac još nije ispoštovao, a to je da se plati 120 milijuna eura obveza po osnovi ugovora. Bojimo se da će se ta obveza pokušati izbjeći. Kada smo pitali, je li išta od toga uplaćeno rekli su nam da jest, međutim iz podataka koje mi dobivamo to se ne može vidjeti.“

Porezna uprava: „Uplaćen dio dugovanja“

Iz Porezne uprave Republike Srpske nedavno je priopćeno da je Rafinerija Brod uplatila 30 milijuna maraka na ime zaostalih dugovanja, koja su naslijeđena prilikom privatizacije. Taj plan otplate pokrenut je tek od srpnja 2014. godine, dakle sedam godina nakon kupovine naftnog sektora, a ostatak dugovanja samo po ovoj osnovi iznose još 88 milijuna maraka.

„Najgore je što su financijski pokazatelji loši. Očigledno je da je Rafinerija nekom poslužila da preko povezanog poduzeća izvuče sve što vrijedi u Rafineriji. Pitanje je, je li zaista bila nečija namjera da se napravi isti scenarij kao u Birču“, kaže Borenović.

Grace period Rafinerija je dobivala godinama, kaže Siniša Vukelić kao i poseban status u Vijeću ministara za proizvodnju naftnih derivata s većim postotkom sumpora. Ugovorom je bila definirana izgradnja pruge i cjevovoda između Modriče i Rafinerije u Brodu što nikada nije urađeno, kaže Vukelić: „U posljednje vrijeme mnoge informacije govore da se Rusi povlače iz Rafinerije s obzirom na nerentabilnost. Koliko je to točno teško je reći ali je sigurno da su gubici ogromni a razlozi su što Rafinerija nema svoju značajnu maloprodajnu mrežu. Također ulazak Gazprom-a, koji je kupio lanac benzinskih crpki OMV-a, odigrao je značajnu ulogu na tržištu.“

Gazprom odbio Rafineriju?

Rafinerijski biznis nije isplativ ukoliko ne postoji tzv. zatvorena mreža poslovanja, što Rafinerija u Brodu nema jer nema vlastite izvore nafte tako da je ova kompanija samo karika u sredini lanca. Vukelić kaže da su prema nekim informacijama vlasnici Rafinerije pokušali prodati naftni sektor Gazprom-u tijekom ulaska na tržište BiH i kupovine OMV-ove mreže crpki, ali ova kompanija navodno nije bila zainteresirana za taj posao.

Iz Optima grupe su nam priopćili da su ovakve informacije „netočne i špekulativnog karaktera“.

Ilustracije radi, prema burzovnim podacima iz srpnja 2007. godine najveći promet ostvaren je dionicama Rafinerije nafte a.d. Bosanski Brod od 1.115.917 KM. Cijena ovih dionica iznosila je 1,10 KM.

U siječnju 2014. godine, također prema burzovnim podacima, dionicama Rafinerije u Brodu trgovalo se po cijeni od 0.03 KM u vrijednosti 701,55 KM.

Ekonomski analitičar Zoran Pavlović kaže da su akumulirani gubici značajno prešli vrijednost Rafinerije, ali je teško prognozirati kako će se ova priča završiti: „Kao parametar za cijenu goriva se koristi rafinerijska cijena. S druge strane građanima je koristilo to što je rafinerijska cijena u Brodu visoka u odnosu na okruženje tako da naši distributeri uspijevaju građanima ponuditi nižu cijenu nego što je daje Rafinerija.“

Rezultati bi mogli biti dobri

„Ono što je prednost Rafinerije u Brodu je da je to Rafinerija za BiH i kada bi se tu postigla racionalnost i korekcija cijena prerade, rezultati bi bili dobri. Međutim u tom slučaju majka kompanija, Optima grupa, ne bi toliko zarađivala", smatra Pavlović.

U prethodnom mandatu u Vladi RS-a na čelu ministarstva energetike bio je Željko Kovačević koji o ovoj temi, poslovanju, izmirenju obveza Rafinerije i eventualnim ustupcima od strane Vlade nije htio govoriti, iako smo ga u nekoliko navrata kontaktirali. S druge strane Slobodan Puhalac, bio je ministar energetike u vrijeme potpisivanja ugovora sa Rusima. Danas je na čelu Gas res-a, kompanije koja je osnovana u cilju realizacije projekta izgradnje kraka plinovoda Južnog toka kroz RS, što se, sada je već sigurno, neće dogoditi. Puhalac iz ove perspektive, osam godina kasnije, smatra da je posao s prodajom naftnog sektora bio jedan od najboljih za RS.

„Implikacije Rafinerije na privredu RS-a i BiH su značajne i to se ne može staviti u ravninu s neispunjavanjem obveza. Ja sam zadovoljan. Oni su čisti sa stanovišta plaćanja obveza, ne onih koji su predviđeni ugovorom, o tome se može eventualno pričati, ali s isplatama osobnih dohodaka radnicima itd. Ja ne mogu analizirati gubitke. U ovom trenutku nemam pred sobom ugovor, a i sjećanje me ne služi baš koje su obveze u pitanju, ali mislim da će se i tu napraviti konkretan pristup. Nemojte da pričamo o tome kako ulazi nafta po preferencijalnim ugovorima preko luke Ploče. Ovo je ipak subjekt kojeg uvijek možete kontrolirati“, kaže Puhalac.

Plaće redovite, dio radnika ide kući

Što se tiče 1.236 radnika Rafinerije u Brodu, svima su, tvrdi predsjednik sindikata Đoko Cvjetković, isplaćene redovite plaće i sve ostale obveze. Prosječna plaća iznosi oko 900 maraka, a Rafinerija već godinama pokušava smanjiti broj zaposlenih.

“Viška radnika je bilo i u 2013. i 2014. godini, odlukom kompanije Zarubežnjeft, i ona se provodi. Međutim za 2015. godinu nema odluke niti znamo u ovom trenutku koliko bi radnika moglo biti tehnološki višak. Ali kada dođe do toga i sindikat će biti uključen u sve aktivnosti”, kaže Cvjetković.

Na pitanje, planira li se otpuštanje radnika i u kojem broju, iz Optima grupe su nam odgovorili da provode “optimizaciju broja zaposlenih”, ali da će se to vršiti kroz umirovljivanje kadra na čija mjesta se neće zapošljavati novi ljudi.

U svakom slučaju privatizacija naftnog sektora u RS-u i nakon toliko godina izaziva ogromnu pozornost javnosti.