Rasizam njemačke policije ili nešto drugo?

Izlizane stepenice vode do drugog kata jedne neugledne zgrade u središtu Kreuzberga. Zidovi su oblijepljeni šarenim plakatima koji između ostalog pozivaju i na prosvjede protiv nasilnog protjerivanje izbjeglica kojima je odbijen zahtjev za političkim azilom. Na ulaznim vratima čeka Biplab Basu iz organizacije "ReachOut" koja savjetuje žrtve rasizma i desnog ekstremizma. Basu zna o čemu govori jer je i sam, kako kaže, često žrtva svakodnevnog rasizma.

Poniženje i vrijeđanje

Jedan od primjera: prije nekoliko mjeseci Basu i njegova kćerka su kontrolirani u jednom vlaku. Pritom su oni bili jedini koje su policajci tražili osobne isprave. Basu, koji je prije 30 godina u Njemačku doselio iz Indije, je siguran da je to isključivo zbog boje kože. On se žalio zbog postupka policije i namjerava čak i podići tužbu kojom želi dokazati da su on i njegova kćer kontrolirani samo zbog boje kože. Biplap Basu se već godinama bori protiv prakse "rasističkih policijskih kontrola", organizira prosvjede i dijeli letke. Biplab vjeruje da ciljano kontroliranje tamnoputih putnika u vlakovima i u zračnim lukama utječe i na širenje predrasuda po kojima su svi tamnoputi potencijalni kriminalci. Basuu smeta i pasivnost pogođenih. "Većina tamnoputih koje policija ciljano kontrolira se ne brani protiv ove prakse čak i kad se osjećaju poniženima i uvrijeđenima", kaže ovaj aktivist. Mnogi redovite policijske kontrole doživljavaju kao dio svakodnevice. No treba reći i da borba protiv prakse ciljane kontrole tamnoputih građana nije laka. Doduše Ustavom je diskriminacija na temelju boje kože izričito zabranjena. No zakon Pograničnoj policiji dopušta ciljane kontrole u prometnim sredstvima, kolodvorima ili zračnim lukama  "u svrhu sprečavanja nedozvoljenog ulaska u zemlju".

Nema "Ethnic Profilinga"

Pritom se radi o kontrolama koje se provode čak i kad nema osnovane sumnje. "Policija se oslanja na vlastitu procjenu koja se na kraju u praksi temelji na vanjštini osobe. Diskriminacija je dakle dio strukture", kaže Hendrik Cremer s Njemačkog instituta za ljudska prava. On traži da se zakon koji to omogućava promijeni. Cremer se već neko vrijeme bavi ovim zakonom i posjećuje okrugle stolove na kojima aktivisti za ljudska prava i predstavnici policije zajednički raspravljaju o ovom problemu. On uvijek iznova tamo svjedoči činjenici da predstavnici policije jednostavno ne mogu pojmiti optužbe glede rasizma. Cremera to ne čudi jer na kraju krajeva policajci kojima se predbacuje rasističko djelovanje samo slijede službena uputstva kontroliranja osoba na temelju "određenih obilježja". Policija i na upit Deutsche Wellea odbacila optužbe da se radi o kontrolama po nekom ključu. "Racial" ili "Ethnic Profiling" se, kako stoji u službenom priopćenju, se ne primjenjuje prilikom kontrola. ""Pojedinačne kontrole se temelje na procjeni na licu mjesta", stoji nadalje u priopćenju. U tu procjenu ulazi i "etnička pripadnost" ali i ostala "vidljiva obilježja" poput odjeće, vrste prtljage ili ponašanja. Policajci su također tijekom obuke "senzibilizirani" glede ove problematike. Kao udarni argument Pogranična policija navodi i podatak da u svojim redovima zapošljava i 800 djelatnika s "useljeničkom pozadinom".

Odijelo (ne)čini čovjeka

"Sve je to bacanje pijeska u oči", komentira Biplap Basu tvrdnje Pogranične policije, koja je u Njemačkoj zadužena za kontrolu putničkog prometa. "Boja kože je prilikom provjera putnika najvažniji čimbenik i to je neosporno", kaže Basu. U tom trenutku zvoni Basuov mobitel. Javlja mu se jedan mladić porijeklom iz Afrike koji traži pravni savjet o tomu što da učini nakon što je dobio prekršajnu prijavu zbog navodnog vrijeđanja policijskih službenika. To nije usamljen slučaj. Basou se uvijek iznova za pomoć obraćaju mladi tamnoputi useljenici koji dolaze u sukob s policijom tijekom provjera. Jedan od njih je i Afganistanac Omar koji je dosad sakupio već 23 prekršajne prijave zbog toga što se žalio kada su ga kao jedinog u vlaku kontrolirali. Ili zbog toga što se nalazio izvan mjesta prebivališta. Potražitelji zahtjeva za azilom naime nemaju pravo kretanja po Njemačkoj toliko dugo dok se odlučuje o njihovom zahtjevu. Omar to ignorira. Zapravo uopće ne bi smio biti u Berlinu ali se nada da će ostati neotkriven i to zato jer njegova koža, kako kaže, "nije jako tamna". Omar se u Njemačkoj nalazi već četiri godina i dosada je bio mnogo puta zaustavljan od strane policije. "No ne tako često kao oni s još tamnijom kožom", zaključuje.

Biplab Basu vjeruje da se i njega ne kontrolira toliko mnogo zbog činjenice da uvijek nosi odijelo. Znači možda boja kože ipak nije najvažnija prilikom kontrola? Basu odgovara negativno i odmah navodi jedan primjer iz svakodnevice. "Jedna moja prijateljica iz Indije, poznata znanstvenica, boravila je sa svojom obitelji na odmoru u Njemačkoj. U vrlo kratkom vremenu su bili kontrolirani nekoliko puta. I to je definitivno zbog boje kože".