Raspjevan narod Pigmeja Aka

Oni održavaju i žive tradiciju svojih predaka. Žive u skladu i u ritmu prirode koliko god je to moguće. Narod Pigmeja Aka, lovci i sakupljači nastanjuju područje šuma na sjeveru Republike Kongo. „Svojim neprocjenjivim znanjem o tajnama šuma, Aka predstavljaju veliko bogatstvo za čovječanstvo uopće“, kaže istraživač i etnolog Sorel Eta, osnivač i voditelj glazbenog sastava „Ndima“. On sam pripada narodu Bantua kao i većina stanovnika ove zemlje. Pigmeji pripadaju manjinskom narodu i kao takvi su često diskriminirani. Bantui ih smatraju neciviliziranima i lijenima, a zbog činjenice da su niskog rasta nazivaju ih i „podljudima“. Sorel Eta priznaje kako je i on sam imao predrasude – sve dok ih nije upoznao.

1996. godine Eta je napustio svoj rodni grad Pointe-Noire na jugu zemlje i pronašao posao u Impfondu na sjever Republike Konga, u regiji Likouli. Ovdje je upoznao Pigmeje Aka. „Njihova kultura me fascinirala. No, istodobno me šokirao i odnos između njih i Bantua, njihovih susjeda. Odnos se najbolje može opisati kao odnos robova i njihovih vlasnika. Aka su često bili tjelesno maltretirani, mučeni, a za svoj posao su umjesto plaće dobivali samo nešto za jelo, cigarete ili alkohol“, priča Sorel Eta.

Bliska povezanost s prirodom

Šest godina je moralo proći dok Eta konačno nije stekao povjerenje jedne zajednice Pigmeja Aka. Danas je takoreći jedan od njih. „Na neki način su me usvojili“, kaže Eta i dodaje da sve što u međuvremenu zna i sve što predaje na radionicama i konferencijama, da je naučio od svojih „novih roditelja“.

2003. godine Sorel Eta je zajedno sa šestoricom pripadnika Pigmeja Aka osnovao bend pod nazivom Ndima. Njegov je cilj bio unaprijediti i očuvati tradicionalnu glazbu ovog naroda. Kako kaže, višeglasno pjevanje popraćeno plesom, kao takvo je jedinstveno u svijetu. Riječ Ndima znači šuma na jeziku Pigmeja Aka i simbolizira blisku povezanost ovog naroda s prirodom. Instrumenti na kojima sviraju su izrađeni ručno, iz prirodnih materijala pronađenih u šumama. Primjerice, bubanj “ndoumou” izrađen je iz jednog komada drveta, usna harmonika “mbela” sastoji se od jedne grane drveta koja je s jedne strane obložena vlaknima biljaka. Nju Pigmeji Aka koriste i prilikom lova.

Ugroženo životno područje

Glazba Pigmeja Aka je inspirirana prirodom i svakodnevnim životom ovog naroda. Tekstovi govore o lovu, o braku, o socijalnim problemima. Tradicionalni način života Pigmeja, danas ugrožava sječa šuma. Područje njihova života se sve više smanjuje a lovci u šumama jedva da još mogu pronaći divlje životinje. Osim toga, navodi Eta, mnogi pripadnici većinskog naroda Bantu, ne priznaju kulturni identitet Pigmeja Aka. „Oni koji doprinose uništenju ove kulture, to čine šesto jednostavno zato što uopće nisu svjesni što zapravo rade. Oni ne znaju bolje“, kaže Sorel Eta.

On sam je imao sreće i otkrio je (pravovremeno) šumu i blago koje čuva ovaj narod. „I upravo iz tog razloga želi svakog pojedinca zasebno, kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini informirati i upoznati s ovom kulturom kako bismo je sačuvali. Ona pripada baštini cjelokupnog čovječanstva“, kaže etnolog Eta. Od 2003. godine višeglasno pjevanje Pigmeja Aka nalazi se pod zaštitom UNESCO-a. S druge strane i rad i zalaganje Sorela Ete pokazuje plodove – njegov bend Ndima je u Republici Kongo objavio već dva CD-a, a u međuvremenu polako se probijaju i na međunarodnoj sceni.

Na turneji po Njemačkoj koja upravo završava, Eta je upoznao „predivnu publiku“. „Ljude koji su si doista uzeli vremena kako bi nas slušali, upoznali i naučili nešto o kulturi ovog jedinstvenog naroda“, kaže Sorel Eta.