Rat kao tema u školama u BiH

"Kako mogu pričati o granicama u našoj zemlji, a da automatski ne moram govoriti o ratu?", pita se Sibela Jevtić. Sibela od 1993. godine u Banja Luci predaje povijest i zemljopis. I ona sama je preživjela rat upravo u ovom gradu, a njegovu apsurdnost doživjela u vlastitoj obitelji. Njen otac se borio na strani Srba, njena tri ujaka na strani Hrvata.

"Učenicima pričam o mojim vlastitim iskustvima", kaže Jevtić. Ona na taj način želi kod mladih pobuditi osjećaj za drugačije razmišljanje. "Rat nije crno-bijeli", kaže ona. No bolna iskustva su duboko ukorijenjena, ne samo među učiteljima, već i među učenicima. Ona smatra da je obrada rata kao teme u nastavi izuzetno teška, ali važna. Zbog toga je sudjelovala na seminarima njemačkog Instituta Georg Eckart čiji su se sudionici bavili izradom nastavnog materijala za temu rata.

Priče o ratnoj svakodnevnici

"Novijom povijesti počeli smo se prvi put baviti 2008. godine", kaže koordinatorica projekta Katarina Batarilo-Henschen. Nastavni materijal izrađen na seminarima ne odnosi se na kontroverzne ratne teme kao što su koncentracijski logori i masakr u Srebrenici, već pričama o svakodnevnici u ratnim vremenima. Više od toga ni danas nije moguće, jedinstveno je mišljenje stručnjaka u BiH. No s obzirom na to da je svakodnevnica za sve Srbe, Hrvate i Bošnjake u ratu bila ista, učenici o tome mogu razgovarati. Na kraju krajeva, svi su doživjeli kako je bilo u to vrijeme ići u školu, šta to znači kada nema dovoljno hrane ili kada nestane struje.

Institut Georg Eckart, u okviru projekta njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, već više od desetljeća pomaže učiteljima poput Sibele Jevtić u tome da rat u školama tretiraju na pravi način. Ovaj institut nije aktivan samo u jugoistočnoj Europi, već u kriznim regijama širom svijeta sudjeluje u izradi školskih udžbenika. Tako je institut 90-tih godina djelovao u Južnoafričkoj republici, a trenutno je aktivan u baltičkim zemaljama, Gruziji, Bjelorusiji i Ukrajini.

Udžbenici povijesti u kriznim regijama

Upravo je predstavljen i zajednički udžbenik povijesti za izraelske i palestinske učenike. No on se ne smije koristiti u nastavi ni na jednoj od sukobljenih strana. "Ali to da se uopće došlo do knjige na kojoj su Izraelci i Palestinci skupa radili već predstavlja uspjeh", naglašava Georg Stoeber. šef Odjela "Školski udžbenik i sukobi" u Institutu Georg Eckart.

On naglašava da već samo zajedničko proučavanje povijesti u kriznim regijama nije jednostavna stvar. I dodaje da su predrasude još uvijek preduboko ukorijenjene, baš kao i rane na svim stranama. Stoeber se još uvijek dobro sjeća kako su Bošnjaci, Srbi i Hrvati na početku projekta sjedili u malim skupinama i nisu pričali jedni s drugima čak ni za vrijeme stanke za kavu. "Bilo je važno da na seminarima više ne argumentiraju kao kao Srbi, Bošnjaci ili Hrvati, već kao profesori, dakle da u prvom planu bude njihov profesionalni identitet", priča Georg Stoeber.

Nema jedinstvenih udžbenika

Godine 2003. u BiH je počela reforma školskih udžbenika. Katarina Baratilo-Henschen kaže da su prije svega stariji učitelji imali problema s time da dopuste različite poglede na rat. Prema njezinom mišljenju, na njih je još uvijek utjecalo komunističko obrazovanje učitelja povijesti. "Mnogi su prvo alergično reagirali na to da više ne trebaju podučavati samo jednu istinu, već da trebaju ponuditi povijesne izvore i tako omogućiti različite poglede na neki događaj", kaže Baratilo-Henschen.

I Melisa Forić, autorica školskih udžbenika iz udruge "European Association for History Educators" (EuroClio), smatra da je aktivno učenje važno kako bi se uopće u nastavi mogla obrađivati tema zadnjih ratova na području bivše Jugoslavije. Ona sama je kao dijete preživjela četverogodišnju opsadu Sarajeva. Od početka provedbe reforme udžbenika radi kao povjesničarka na izradi novih školskih knjiga.

Forić priželjkuje jedinstveni udžbenik povijesti za sve učenike u BiH. "No od toga smo još uvijek daleko," kaže ona. Naime, zbog ustavne strukture BiH ne postoji jedinstveni školski sustav. Melisa Forić također upozorava: "Nema kontrole onoga što se predaje školskim učionicima."