Rat njemačkih državnih i privatnih medija

Ton u medijskom ratu oko pitanja što javni mediji smiju objavljivati na internetu a što ne dobio je na oštrini. U najnovijem napadu privatnih medija, konkretnije uglednog konzervativnog privatnog dnevnika Frankfurter Allgemeine Zeitunga (FAZ), na javnu televizijsku kuću ARD, su pali i izrazi poput "vladavine državnog novinarstva" i "smrt slobodnog tiska". ARD je odgovorio neuobičajno oštro i to, što dosad nije bio slučaj, javnim putem.

Nelojalna konkurencija

Pozadina sukoba krije se u višegodišnjem natezanju oko pitanja što javni, tj. državni i od televizijske pretplate financirani mediji, imaju pravo objaviti na svojim internetskim stranicama a što ne. Glavni argumet privatnih medija, koji bi najaradije internetsku ponudu javnih radio i TV stanica sveli na raspored programa, je da državni mediji svojom sveobuhvatnom i opširnom ponudom na internetu ugrožavaju poziciju privatnih koji su prisiljeni sve više okretati se ovom mediju kao nositelju marketinških aktivnosti. Gnjev privatnih medija je izazvalo izvješće državnog povjerenstva koje je, s manjim iznimkama, dalo zeleno svjetlo za internetski nastup svih 37 državnih radio i TV postaja. Naime Programsko vijeće javnih medija zaključilo je da internetska ponuda javnih medijskih ustanova ne utječe negativno na marketinško tržište te da prema tome ne ugrožava pozicije privatnih izdavača. Državni mediji su naime bili prisiljeni promijeniti dio svog internetskog nastupa zbog dvojbi koje su stigele iz Bruxellesa. Privatni mediji sad smatraju da razlozi zbog kojih su bili protiv internetske ponude državnih medija nisu uklonjeni te da javne TV i radio postaje na svojim internetskim stranicama i dalje nude sadržaj koji je formom i sadržajem "domena tiskovina". Time, mišljenja su privatni, dolazi do stvaranja nelojalne konkurencije i to financirane novcem pretplatnika.

Njima pretplata a nama?

No javni mediji su posljednjih mjeseci, uz veliki otpor, učinili ono što se od njih tražilo, dakle s interneta su skinuli sve arhivske priloge. Na internetu se smije objavljivati jedino materijal koji je direktno povezan s emitiranim programom. Privatni izdavači su naravno i dalje nezadovoljnii činjenicom da javni mediji od ubrane pretplate financiraju svoj "raskošni" internetski nastup tvrdeći da novac od pretplate uopće nije namijenjene toj svrsi nego proizvodnji TV i radio programa. Komentator FAZ dao si je "oduška"i na naslovnici novina optužio ARD da prakticira "državno novinarstvo". Reakcija je bila žestoka i, što je neuobičajno, javna. Direktor ARD-a Peter Boudgoust je komentar "neposlušnog" novinara Michaela Hanfelda, nazvao "apsolutno pretjeranim" i "nedostojnim novina poput FAZ-a". Jedan od izdavača uglednog dnevnika iz Frankfurta i jedan od vodećih njemačkih intelektualaca, Frank Schirrmacher poručio je ARD-u da svoje novinare ne namjerava kažnjavati, "pogotovo ne na nalog drugih" te je Boudgouista, s kojim se i osobno poznaje, prozvao zbog "neuobičajne" indiskrecije.

Kolikogod bio apsurdan, ovaj javni sukob dvojice vodećih predstavnika ozbiljnog novinarstva u Njemačkoj pokazuje razliku u poimanju odnosa prema pojmovima privatnog i javnog medija danas. S jedne strane javni mediji se vide kao zaštitnici javnog interesa i drže se svoje, u Ustavu definirane, zadaće, a to je sveobuhvatno i objektivno izvještavanje građana tj. pretplatnika. S druge strane privatni tisak, pogotovo ugledni i ozbiljni dnevnici poput FAZ-a ili Süddeutsche Zeitunga, u vrijeme opadanja tiraža strahuje za egzistenciju i konkurenciju koja živi od poklonjenog novca. Nedavnom političkom odlukom se promijenio i sustav ubiranja TV i radio pretplate koji javnim medijima osigurava još veću svotu nego dosad - preko 7 milijardi eura godišnje.

Autor: Nenad Kreizer/agencije

Odg. ur.: Željka Telišman