Razglednica mržnje iz Budve

„Napokon, po prvi put u svom životu, sam se osjećala slobodno, iako sam pod maskom. Mislim da trebamo nastaviti s ovim, da izguramo svoja prava“, rekla je jedna od sudionica prve crnogorske Parade ponosa koja je svoje lice skrivala od očiju javnosti. Da skrivanje identiteta nije neutemeljeno, pokazuje i reakcije oko 1.000 okupljenih protivnika  Parade ponosa: psovke, uvrede, pozivanje na linč... kamenje i čaše letjeli su središtem Budve. Mladi, stari razjareni ljudi, djevojke, žene, majke, pa i po neka baka, našli su se u drugoj povorci – onoj protiv održavanja prvog crnogorskog Pridea.

Stidljiva podrška političkih partija

Njih su razdvajali policajci, koji su u srijedu (24.7.) imali pune ruke posla. "Zašto ti branioci časti, morala i obitelji ne demonstriraju takvu silu protiv korupcije, kriminala i divlje gradnje", pita se Budvanka Božana Jelušić. „Obitelj se brani dobrom poreznom politikom za dječje proizvode, pravima za rodilje i žene, dobrim ekonomskim ulaganjima i investitorima“, vatreno je podržala profesorica Jelušić nekoliko predstavnika seksualnih manjina u Crnoj Gori, koji su imali dovoljno hrabrosti da prošetaju Budvom pod duginim bojama.

No nije izostala ni politička podrška. Više simbolična, nego istinska, jer među predstavnicima svega tri stranke, nije bilo jakih imena. "S tim ne možemo u Europu. Ali smo makar krenuli", kaže savjetnik za ljudska prava predsjednika Vlade Jovan Kojičić. „I najrazvijenije demokracije kada su počinjale s ovakvim procesom su imale vrlo slične situacije. Crna Gora i Budva su pokazale jedan vid tolerancije, iako će uvijek postojati manje grupe koje svi u tom kontekstu imaju“, zaključio je Kojičić.

Ministar unutarnjih poslova Raško Konjević podržao je Povorku ponosa, ali iz Podgorice: “Svi smo deklarativno za to da budemo dio europske obitelji. Mi želimo biti dio Europske unije zato što želimo poštivati ljudska prava. Iz ovakvih događaja trebamo naučiti toleranciju i poštivanje razlika” rekao je ministar unutrašnjih poslova, poručujući uhićenima da neće biti kompromisa prema onima koji su prekršili zakon.

Hrvatska kao uzor?

Upravo je povorka i bila jedan od zadataka u okviru europskih integracija, što je potvrdio i primjer Hrvatske. Crnogorski organizatori izabrali su Budvu, nadajući se da su primorci tolerantniji. Iako su se uvjerili u suprotno, zadovoljni su, kaže Zdravko Cimbaljević, prvi javno deklarirani homoseksualac u Crnoj Gori: “Vrlo sam zadovoljan i sretan. Voljeli bismo da građani imaju razumijevanja da mi ovo ne radimo da bi nekog provocirali, već da dokažemo da je LGBT zajednica u Crnoj Gori ugrožena i da mora biti vidljiva.”

A s dokazivanjem će morati nastaviti. Neugodna razglednica homofobije, koju su agresivni protivnici LGBT zajednice poslali iz Budve, samo pojačava zabrinutost zbog podataka da preko 50 posto crnogorskih tinejdžera homoseksualnost vidi kao bolest. To je pokazalo istraživanje NVO „Juventas“, provedeno u travnju i svibnju u 32 srednje škole. Pitanje je koliko se svijest o pravu na različitost može promijeniti do listopada, kada je zakazana nova Parada ponosa u Podgorici.