Razlozi siromaštva djece u bogatim zemljama

"Djeca recesije" je naslov koji je UNICEF dao svom izvješću o djeci u bogatim zemljama. Ekonomska i financijska kriza je proteklih godina u mnogim zemljama dovela do smanjivanja izdataka i oštrih rezova u socijalnim sustavima. Tim mjerama je najteže pogođena mlada generacija. U 41-oj zemlji koje vrijede kao najimućnije, 76,5 milijuna djece živi u relativnom siromaštvu - što znači da njihove obitelji raspolažu s manje od 60 posto prosječne plaće. U Grčkoj, Litvi i Španjolskoj to se odnosi na više od 36 posto djece, u SAD 32 posto a u Italiji 30 posto.

Slijedećih pet čimbenika na poseban način povećava rizik od dječjeg siromaštva:

1. Nezaposlenost

Za vreme financijske krize, u većini industrijskih zemalja je došlo do naglog povećanja broja nezaposlenih, posebno u južnoj Europi. Dugotrajna nezaposlenost gotovo u pravilu povlači za sobom i socijalni pad. Kada roditelji izgube posao, djeca pate na više načina. "Djeca se brinu i uznemirena su kada roditelji ostanu bez zaposlenja", piše u izvješću. Ta situacija se vrlo često negativno odražava na školski uspjeh - a to povećava napetost kod kuće. U Grčkoj je 21 posto ispitane djece je izjavilo kako im je jedan od roditelja izgubio posao za vreme financijske krize. 27 posto kaže da su razmirice u obitelji postale češće za vrijeme krize.

2. Premalo državne podrške

Usprkos krizi, nekim vladama je uspjelo smanjenje siromaštva djece u njihovim zemljama. Pad gospodarstva ne znači obavezno i pad standarda u kome žive djeca. Između 2008. i 2012. postotak siromaštva među djecom u Čileu, Poljskoj, Australiji i Slovačkoj se bitno smanjio. U Njemačkoj je ostao isti. Porastao je, međutim, na Islandu, u Grčkoj, Litvi, Hrvatskoj i Irskoj. UNICEF smatra da je to posljedica različitog odnosa pojedinih država prema obitelji. Dok su u nekim zemljama izdaci za djecu i obitelj bitno smanjeni, u drugim se, usprkos deficitu u budžetu, našlo sredstava za pomoć.

3. Samohrani roditelji

Siromaštvo posebno ugrožava djecu samohranih roditelja. Jedan od razloga za to je manjak odgovarajuće stareteljske ponude u mnogim zemljama. Samohrani roditelji često imaju samo pola radnog mjesta, a u pojedinim fazama uopće ne mogu raditi, što znači da imaju i mnogo manje novca. Ako samohrani roditelji izgube posao, ne postoji druga plaća u obitelji koja bi mogla nekako ublažiti pad životne kvalitete.

4. Strano podrijetlo

Djeca migrantskog podrijetla su najčešće izložena većem riziku od siromaštva od druge djece. Migranti se često moraju boriti s jezičnom barijerom, a diplome ili kvalifikacije im se često ne priznaju, što ih onemogućava u pronalaženju bolje plaćenog posla. Ekonomska i financijska kriza su u mnogim zemljama teško pogodile migrantske obitelji. U Grčkoj se među takvim obiteljima postotak siromaštva povećao za 35 posto, dok je u drugim obiteljima povećano "samo" za 15 posto.

5. Mnogo braće i sestara

Braća i sestre obogaćuju život djece - ali istodobno povećavaju rizik od siromaštva za obitelj. Potreba za stambenim prostorom, odjećom, hranom i školskom opremom se povećava svakim slijedećim djetetom. Prema podacima UNICEF-a, domaćinstva s dvoje dece imaju i do 40 posto veće troškove od parova bez dece. Briga o djeci postaje zahtevnija i oduzima mnogo više vremena - vođenje brige o domaćinstvu i obitelji samo po sebi već traži puno radno vrijeme. Pomoć države u vidu dečjeg doplatka, besplatne brige o djeci ili škola s cjelodnevnim boravkom, mogu smanjiti teret koji počiva na obiteljima s više djece.

UNICEF predlaže različite mjere za suzbijanje dečjeg siromaštva. U njih spadaju uvođenje donje granice zarade za obitelji kao i mjere integriranja obitelji u tržište rada, te ulaganje u obrazovanje u ranom djetinjstvu. Dobrobit djece nije glavna zapovjed samo iz etičkih razloga: budućnost jedne zemlje ovisi o njezinim mladim generacijama.