Razumijevanje za Rusiju

Günter Verheugen važi za odmjerenog promatrača političkih zbivanja. Deset godina je bio povjerenik Europske unije. On dobro poznaje parket međunarodne politike i fine nijanse diplomacije. Potpuno nediplomatske, međutim, bile su njegove izjave u intervjuu za radio Deutschlandfunk. Prema njegovom mišljenju Kremlj samo štiti svoje interese. Odgovornima u Washingtonu i Bruxellesu predbacio je da su jednako krivi zbog eskalacije krize u Ukrajini. Verheugen nije jedini koji tako misli. Sve više stručnjaka optužuje Zapad zbog propusta u svezi s politikom prema Rusiji. Zajedno su složni: trebalo je ranije slušati što Moskva ima za reći.

Razumijevanje za Rusiju? To je nešto novo. U svakoj krizi odnosa, doduše, dođe vrijeme kad se potegne pitanje krivnje. U slučaju Zapada i Rusije dosad je izgledalo kao da su uloge jasno podijeljene: bez obzira je li riječ o novinskim napisima, televizijskim izvještajima, radiju ili internetu. Mišljenja zapadnih izvještača o potezima ruske politike bila su identična: za sve je kriv Putin. Ali i u Njemačkoj postoje jaki glasovi koji se suprotstavljaju mainstreamu i koji se opiru već zacrtanom mišljenju. Pored socijaldemokrata Verheugena, među njih spada i demokršćanin Armin Laschet, zamjenik kancelarke Merkel na čelu njihove stranke CDU. U intervjuu za list Franfurter Allgemeine Zeitung on je govorio o „marketinškom anti-putinovskom populizmu“ u njemačkoj javnosti i kritizirao da u Njemačkoj ne postoji vanjskopolitička kultura debate.

Uostalom, Zapad je previše fokusiran na samog sebe: „Čak i da su referendum na Krimu i krimska politika Rusije u suprotnosti s međunarodnim pravom, potrebno je pokušati razumjeti drugu stranu kad se njeguju vanjskopolitički odnosi.“

„Pravi fašisti“ pušteni u ukrajinsku vladu

Alexander Rahr, direktor Njemačko-ruskog foruma, smatra da je situacija u Rusiji potpuno podcijenjena. On je za ZDF, drugi program njemačke televizije, govorio o odnosu Zapada prema „Majdanskom pokretu“: „Doista je tako. Zapad je, vjerujući da se radi o demokratskoj revoluciji, jednostrano stao na stranu oporbe.“ Ali, ta revolucija je značila i vjetar u leđa nedemokratskim snagama, što se moglo vidjeti po vodećoj ulozi, koju je tijekom prosvjeda imala stranka Svoboda.

Ulazak te stranke u vladu, koja je, među ostalim, u uskom kontaktu s desničarskom Nacionaldemokratskom strankom Njemačke (NPD), Günter Verheugen ocjenjuje kao apsolutno kršenje tabua. Prema njegovom mišljenju, fatalna greška je bila, što su „po prvi put u ovom stoljeću u jednu vladu pušteni nacionalistički ideolozi i pravi fašisti“. Tu stranku karakterizira mržnja prema židovima, Poljacima, kao i prema Rusima.

Govoreći o dvostrukom moralu EU-a prema desničarsko-nacionalističkim snagama, Verheugen pravi usporedbu sa Slobodarskom strankom Austrije (FPÖ). Ta stranka je krajem devedesetih godina uzdrmala europsku politiku svojim desničarsko-populističkim parolama: „Haiderova Slobodarska stranka Austrije od tada, u usporedbi s ovim što sada imamo u Ukrajini sa Svobodom, djeluje kao dječji rođendan.“ Tada je Europska unija uvela sankcije Austriji kad je Haiderova stranka ušla u vladu. A sada je Zapad samo stajao sa strane, i još i aplaudirao, govori Verheugen.

Dakle, uopće ne čudi što Kremlj osjetljivo reagira. Prema ocjeni Armina Lascheta, javno mišljenje vlada na Zapadu prema Rusiji bazira prije svega na nedovoljnom poznavanju druge strane: „Demonizacija Putina nije politika, već alibi zbog njezinog nedostatka“, izjavio je Laschet za list Frankfurter Allgemeine Zeitung. Bez obzira je li riječ o sporazumu za priključenje ili podršci pokreta na Majdanu: Zapad je, prije svega u početnoj fazi propustio priliku da razgovara s Rusima.

Novo političko ledeno doba na pomolu?

Jer, ponašanje Rusije u biti ne iznenađuje. Već godinama se moglo naslutiti da Rusija neće tolerirati prejako povezivanje Ukrajine sa Zapadom. Još kad je 2007. godine na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu razgovarano o pristupanju Ukrajine NATO paktu, Putin je podvukao crvenu liniju. Stoga Alexander Rahr upozorava na suzdržanost kad su u pitanju budući pokušaji približavanja Zapada Ukrajini. „Ukrajini je neophodan neutralan status, koji bi prihvatili i Zapad i Rusija. U suprotnom nećemo riješiti sukobe.“ Günter Verheugen upozorava na opasnost od novog političkog ledenog doba u Europi – ukoliko se situacija bude dalje zaoštravala.

U četvrtak (19.3.) je objavljeno da i oblast Pridnjestrovlje na istoku Moldavije traži pripajanje Ruskoj Federaciji. Predsjednik Moldavije odmah je zatražio pomoć od Europske unije. Odgovora iz Bruxellesa i Moskve za sada nema. Ali se ujedno i poručuje da Moldavija ne smije postati druga Ukrajina.