Razvojna pomoć za europske proizvođače oružja?

U EU-ovom fondu za Afriku je 1,8 milijardi eura. Novac koji je, kako kaže Europska komisija, namijenjen "prevladavanju temeljnih uzroka ilegalnih migracija u Africi", dakle za razvojnu pomoć. Besmislica, kaže novinarka Simone Schlindwein: "Tim obećanim novcem se prije svega financiraju njemački i europski industrijski koncerni i koncerni za proizvodnju oružja!" Ova 36-godišnja dopisnica njemačkog lista "taz" iz Afrike je zajedno s još 24 novinara u 37 afričkih i europskih zemalja detaljno proučila novu politiku EU-a po pitanju izbjeglica. Oni su uspjeli doći do "još neobjavljenih dokumenata koji su europskoj javnosti do sada bili nepoznati", kaže urednik "taza" Christian Jakob, voditelj projekta "Schengen za Europu - ograde za Afriku". Od petka (16.12.) su rezultati tih istraživanja dostupni javnosti. Mnoge dokumente novinari su dobili od nevladinih organizacija poput "Statewatcha". No informacije su stizale i od insidera, koji su očito kritički nastrojeni prema novoj politici EU-a. 

Novinari su tako doznali da je za Europsku uniju, umjesto poticanje demokracije, sve više u prvom planu osiguranje afričkih granica radi sprečavanja ilegalnih migracija. Ovoga tjedna EU i Mali su potpisali sporazum kojim se ta država obvezuje da će prihvatiti izbjeglice protjerane iz Europe. Uskoro bi trebali uslijediti i drugi slični sporazumi. Simone Schlindwein vjeruje da mnogi europski parlamentarci do sada nisu znali što njihove vlade iza zatvorenih vrata dogovaraju s afričkim diktatorima. Primjerice, da je EU obećao Omaru Al-Bashiru, sudanskom diktatoru protiv kojeg je raspisana međunarodna tjeralica, da će njegovoj zemlji oprostiti dugove ako će zaustavljati izbjeglice iz Eritreje i Etiopije na njihovom putu u Europu i primati nazad Sudance protjerane iz Europe. "Kada sam čitala pojedine strateške dokumente, problijedila sam", prisjeća se Simone Schlindwein, "jer se EU odriče puno toga oko čega se prije trudio."

Big Brother u Africi, zaštita podataka u Europi

Umjesto da se razvojna pomoć uvjetuje demokratskim načelima i ljudskim pravima, sada se nagrađuju države koje su spremne držati migrante podalje od Europe, prihvatiti osobe kojima je u Europi odbijen zahtjev za azil i uvesti biometričke pogranične kontrole, kaže Schlindwein: "Na primjer, biometričke osobne iskaznice trebale bi se kombinirati s kreditnim karticama." Tako bi svako korištenje bankomata bilježili ne samo financijske institucije, nego i državni organi. Planirano praćenje Afrikanaca daleko je opsežnije od onoga što je dopušteno u Europi.

Prema istraživanjima "taza", od tih mjera među ostalima profitiraju i proizvođači naoružanja i opreme poput Airbusa i Rheinmetalla, koji sada u mnogim zemljama u Africi postavljaju najmodernije uređaje za pograničnu kontrolu. "Njemačke tvrtke kao što su Giesecke i Devrient, koje su specijalizirane za biometriju i šifriranje, sklopile su poslove od Alžira do Kaapstadta", kaže Schlindwein. I ističe da afričke vlade nisu samo dobrovoljni pomagači u zaštiti europskih interesa, nego da slijede i svoje ciljeve. Tako Kenija želi zatvoriti jedan od najvećih izbjegličkih logora svijeta koji se nalazi na njezinom teritoriju uz granicu sa Somalijom, a umjesto toga, uz financijsku pomoć EU-a, tamo izgraditi ogromnu ogradu. "U tom slučaju su somalijske izbjeglice prisiljene otići i ne mogu se više vratiti", objašnjava Schlindwein.

Marshallov plan za Afriku?

I Njemačka želi promijeniti svoju politiku prema Africi. Ove godine su mnogi njemački političari posjetili taj kontinent. Ministar za razvojnu pomoć Gerd Müller zatražio je  prilikom svog posjeta Senegalu, Nigeru i Ruandi Marshallov plan za Afriku. Pojedinosti za sada nisu poznate. No pojam Marshallovog plana je problematičan, smatra Ulrich Delius, stručnjak za Afriku iz Društva za ugrožene narode, koje također kritizira nove EU-ove sporazume o partnerstvu. "Taj pojam ljude podsjeća na obnovu nakon Drugog svjetskog rata", kaže Delius i objašnjava da politika zloupotrebljava taj pojam kako bi prikrila svoje stvarne ciljeve: sprečavanje dolaska izbjeglica i njihovo učinkovitije vraćanje u domovine.

Izbjeglički val prema Europi - to je opasnost koja se previše dramatizira, uvjeren je Daniel Kretschmar, šef "tazovog" online izdanja: "Vijesti, da milijun izbjeglica samo čeka na ukrcavanje u čamce kako bi stigli u Europu, nema nikakve veze sa stvarnošću."

Od oko 14 milijuna izbjeglica koje se nalaze u 21 afričkoj državi njih 10 milijuna nikada nije prešlo državnu granicu, dakle oni su prognanici u vlastitoj zemlji. U proteklih 16 godina samo je 400.000 Afrikanaca podnijelo zahtjev za azil u Europi.