Rehabilitacija Draže Mihailovića

„Odluka je na neki način očekivana, jer je očito da su predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i njegovi savjetnici izgurali ovakvu presudu“, ocjenjuje za DW Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji. „I to je završetak jednog procesa koji zapravo vodi reviziji čitavog Drugog svjetskog rata, tako da se Srbija odrekla svega što je bila neka europska vrijednost – mislim tu na antifašizam i tu tradiciju koji su sada potpuno poništeni. Ono što zapravo zabrinjava je to što Europa na to nije reagirala, a mi smo na to puno puta skretali pažnju. U Srbiji će to izazvati dosta reakcija manjina, prije svega muslimana i drugih koji su bili na udaru četničkih odmazdi za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali i samih Srba. Tu je također vrlo duboko sjećanje na zločine protiv Srba koji su imali drugačija uvjerenja. A to će naravno imati odjeka i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, jer su se i ratovi devedesetih vodili pod četničkim zastavama i to će dosta komplicirati odnose među zemljama u regiji“, kaže Biserko.

"Povijest je davno presudila"

Povjesničar i predsjednik Naprednog kluba Čedomir Antić kaže za DW da je sudska odluka o rehabilitaciji Dragoljuba Mihailovića očekivana, jer je riječ o sudskom postupku iz 1946. godine koji je bio staljinistički postupak jednog totalitarnog režima. Kako su se tijekom ovog postupka upravo čule primjedbe da nije riječ o rehabilitaciji, već o suđenju o sudskom postupku, a ne o krivici Draže Mihailovića, Čedomir Antić ističe da je povijest o tome davno presudila:

„Dragoljub Mihailović je bio jedan od prvih boraca protiv nacizma u okupiranoj Europi. On je vodio jedan rojalistički pokret koji se borio za obnovu Kraljevine Jugoslavije. Taj pokret je, naravno, bio dijete svog vremena. U jednom totalnom ratu oni su se borili kao jedna neregularna formacija, visoko necentralizirana. Međutim, ideje da je on bio profašistički nastrojen, da je surađivao s okupatorom, jednostavno nisu točne. I u političkom smislu one nikada nisu bile podržane od tri od četiri pripadnice velike savezničke koalicije, dakle od SAD-a čiji je predsjednik Harry Truman još 1948. godine odlikovao najvišim odlikovanjem Dragoljuba Mihailovića, kao i od strane Velike Britanije i Francuske“, kaže Antić.

„Kada je riječ o zločinima koje su četnici izvršili protiv pripadnika drugih naroda, tih zločina je naravno bilo, međutim oni su brojčano neusporedivi s genocidom koji je izvršen nad srpskim narodom u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH)“, kaže Antić. „Posebno je zanimljivo da je najveća povika na Mihailovića u Republici Hrvatskoj, gdje su četnički zločini bili vrlo rijetki. Ta povika je naprosto potreba da se relativizira djelovanje NDH, a kada je riječ o Bosni i Hercegovini, potreba da se pokaže kako muslimani nisu imali veze s režimom NDH, što jednostavno nije točno. General Mihailović nikada nije izdao nijedan dokument o potrebi suradnje s Nijemcima i Talijanima, niti je ikada napisao ili izdao neko naređenje o napadu na druge narode, tako da je on ispao kolateralna šteta tih teških nacionalnih sukoba i potreba komunističkog režima da oblati svog najvećeg protivnika“, kaže Antić.

"Srbija nije sposobna za suočavanje s realnošću"

Sonja Biserko pak smatra da su već utvrđene povijesne činjenice o ulozi Dragoslava Mihailovića i četničkog pokreta te da se novi identitet Srbije sada gradi na vrijednostima i referencama koje su krivotvorene i ne tiču se stvarne povijesti tog prostora u 20. stoljeću. „Znači, Srbija ide sve dalje u prošlost jer nije sposobna da se suoči s realnošću, pogotovu s onom iz devedesetih godina. U tom smislu ta revizija je ponikla odatle. I najgore od svega je što je to osnova na kojoj se danas podižu mladi ljudi“, ističe Biserko.

„Zato mislim da na ovim premisama nema pomirenja, ni unutar Srbije, a ni u regiji“, smatra Sonja Biserko. „To je pogrešan potez Srbije i on ide na štetu same Srbije. To će stvarati tenzije i u samoj Srbiji, jer postoji jak otpor rehabilitaciji Mihailovića i u samoj Srbiji.“

Čedomir Antić kaže da se, nakon ove presude, može reći da su četnici pobijedili pravno, ideološki i moralno, ali da su partizani pobijedili biološki. „Na ovaj način je jedan sudska priča završena. Više nećemo kažnjavati košarkaše koji nose tetovirani lik Dragoljuba Mihailovića na ruci ili ćemo valjda reagirati ako ih neka ustanova Europske unije isključi iz natjecanja. A kada je riječ o pomirenju u narodu, ono je već izvršeno“, misli Antić. „Osim grupe staraca i ekstremista s obje strane, više se time nitko ozbiljno ne bavi, a u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu to pitanje će uvijek biti živo, jer je to dio procesa nacifikacije srpskog naroda“, kaže Antić.