Renesansa atomske energije

Ako se obistine zadnje najave o izgradnji nuklearnih reaktora, onda možemo reći da živimo o dobu renesanse atomske energije. Švedska vlada desnog centra priopćila je kako će pojačati upotrebu atomske energije. Štoviše, ne samo da će produžiti rad postojećih elektrana, već namjerava stare reaktore zamijeniti novima.

Povratak u sedamdeste?

Još je prošle godine bivši američki predsjednik George Bush svoje namjere da u SAD-u pojača mrežu nuklearki opravdavao tvrdnjom da, unatoč predrasudama, sve više zemalja otkriva pozitivne strane atomske energije. Njemački ministar za okoliš Sigmar Gabriel na sastanku zemalja G8 prošlog ljeta je ustvrdio: "Na summitu ima mnogo industrijskih zemalja, koje žele koristiti atomsku energiju. Ali u Europi je, na primjer, stanje fifty-fifty. Polovica je želi, polovica ne".

Indija i Kina masovno proširuju svoj atomski program. Rusija želi da se elektrana Buschehr, koja se u Iranu gradi već desetljeće, još ove godine stavi u pogon.

Čak i "čista" Švedska

Njemački atomski forum, na kojem u Berlinu zasijedaju stručnjaci i gospodarstvenici iz atomske branše, ima razloga za veselje. U svakom slučaju može se nadati "odustajanju od odustajanja", pa čak i u Njemačkoj nakon sljedećih parlamentarnih izbora.

Švedska sebe voli vidjeti kao predvodnicu politike čiste opskrbe energijom. To je jasno rekao i njen premijer Fredrik Reinfeldt. U vremenima kao što su ova, ljudima trebaju znakovi nade i njegova vlada im ih upravo daje. No prije će biti očaj nego nada, razlog je koji je švedsku vladu natjerao da se vrati politici nuklearne energije. Vlada očajnička potraga za energijom koja je sigurno dostupna, koja ne zagađuje klimu i uz to se još može i platiti.

Kvarovi koje je nemoguće izbjeći

Sve je manje stare fosilne energije. No novih razloga zbog kojih bi se nuklearna energija trebala etablirati kao nositelj nove nade i nema. Unatoč svom trudu kojeg stručnjaci iz ove branše ulažu, i dalje se događaju nezgode i problemi, i to uvijek novi. U Njemačkoj je istjecala voda u atomskom odlagalištu Asse II. Prije nekoliko godina došlo je do opasnog nestanka struje u švedskoj nuklearki Forsmark. Odmah u susjedstvu, u Finskoj, graditelji nuklearne elektrane Olkiluoto izluđuju svoje naručitelje stalnim kašnjenjima u gradnji i ogromnim povećanjima troškova.

Prošle je godine incident u nuklearnoj elektrani Tricastin uzdrmao povjerenje u sigurnost francuske nuklearne industrije, najveće u Europi, koja osigurava oko 80 posto ukupne električne energije te zemlje. Uprava elektrane je sredinom ljeta bila priopćila da je iz njenog postrojenja u tlo i rijeku isteklo 30 kubičnih metara tekućine u kojoj se nalazio neobogaćeni uran. Iako je rečeno da je opasnost po stanovništvo "mala", u tri je općine bilo zabranjeno korištenje vode iz vodovoda, kao i konzumiranje ribe iz tog područja. Predstavnik ekološke organizacije Greenpeace Karsten Smid tada je kazao: "Sve je to vrlo upitno. Iscurilo je 30.000 litara radioaktivno onečišćene vode. To za lokalno stanovništvo predstavlja opasnost na koju treba gledati ozbiljno. Prije svega postoji opasnost da među stanovništvom značajno poraste broj oboljelih od raka."

A kamo s otpadom

No stvarna Ahilova peta nuklearne energije nije sigurnost u proizvodnji, već odlaganje nuklearnog otpada. Na to je s pravom ukazao i Walter Hohelfelder, predsjednik Njemačkog atomskog foruma. On kaže da je ovaj problem tehnički rješiv no nigdje na svijetu ipak još nije riješen. Postoji samo nada de će se to promijeniti, no u ovakvim okolnostima ulagati u nove reaktore, prilično je opasna igra.

Uz to, mnogo je činjenica koje ukazuju na to da bi povratak na korištenje nukelarne energije mogla biti pogrešna odluka. Urana već sad ima malo i uz to je skup. U iskorištavanju obnovljive energije poput vjetra, sunca, biogoriva ili biotermalne energije učinjeni su ogromni koraci naprijed. U Švedskoj također. Ako se troškovi u okvirima masovne proizvodnje modernih vjetrenjača i bioreaktora budu i dalje tako smanjivali, atomska će energija za nekoliko godina isto tako postati beznadno neisplativa.