Reporteri bez granica protiv njemačke špijunaže

Bez Edwarda Snowdena ne bi bilo ni njemačkog zakona o obavještajnoj službi, dopunjenog 2017. Naime, tek poslije otkrića čuvenog američkog zviždača postalo je jasno da je Njemačka obavještajna služba bila upletena u globalnu aferu prisluškivanja američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA).

Snowden je 2013. objavio dokumente koji pokazuju da je NSA uz pomoć njemačke obavještajne službe BND nadzirala komunikaciju putem interneta širom svijeta. Čak je i Angela Merkel bila pogođena tim mjerama. Ovim skandalom pozabavio se istražni odbor Bundestaga koji je predložio reformu odgovarajućeg zakona.

To se i dogodilo – ali nova verzija zakona bila je krajnje sporna. Naime, jedino njemački građani su bili zaštićeni od nadzora u inozemstvu. Svi ostali smiju biti praćeni, njihova komunikacija se može nadzirati.

Međunarodna nevladina organizacija „Reporteri bez granica" protiv tog zakon podnijela je tužbu njemačkom Saveznom ustavnom sudu. Presuda se očekuje tek za nekoliko mjeseci.

Opasnost za osnovna prava i slobode?

Nekoliko istraživačkih novinara iz inozemstva također su se obratili istom sudu. Zabrinuti su za svoju sigurnost, kao i za sigurnost svojih izvora. Makedonski novinar Goran Lefkov istražuje korupciju u svojoj zemlji, ali, kako kaže, česta je direktna ili indirektna veza s Njemačkom. Često njegov posao ovisi i od izvora s kojima može komunicirati samo telefonom, elektronskom poštom ili porukama preko društvenih mreža.

Goran Lefkov kaže: „Ako nadziru komunikaciju mojih informanata, onda će moji izvori zanijemiti". On stoga vidi njemački zakon o djelatnosti obavještajaca kao „težak napad na istraživačke novinare, a time i na slobodu tiska". Makedonski novinar ide i korak dalje: „Ovo je opasnost za osnovna prava i slobode".

Rat i mir

Njemačka vlada i BND smatraju da su ovi strahovi neutemeljeni. Smatraju da je masovno praćenje stranaca u inozemstvu neizostavno prije svega u antiterorističkoj borbi. Pri tome se po potrebi memoriraju sakupljene informacije te se prosljeđuju stranim obavještajnim službama.

Šef ureda njemačke kancelarke, demokršćanina Helge Braun, je u Karlsruheu, na otvaranju rasprave pred Ustavnim sudom, ukazao na aktualne napetosti oko Irana i Libije. Njemačkoj su, prema njegovom mišljenju, u takvim slučajevima potrebne pouzdane informacije u roku od nekoliko sati. „Pitanje tko stoji iza nekog napada može odlučiti o ratu i miru".

I strana koja je inicirala raspravu pred Ustavnim sudom ima razumijevanja za to da BND prati komunikaciju na internetu. Ali ukazuje na univerzalnost ljudskih prava pa smatra da je razlikovanje stranaca i Nijemaca protuustavno. Osim toga, izražena je sumnja u mogućnost razdvajanja informacija koje potječu od njemačkih državljana u inozemstvu i svih ostalih.

„Zašto bi nas špijunirali?"

Slovenski istraživački novinar Blaž Zgaga zabrinut je kao i njegov makedonski kolega. Smatra da je nepotrebno da tajne službe prate rad ljudi koji djeluju u interesu javnosti: „Mislim da smo mi, novinari, na pravoj strani. Dakle, zašto bi nas špijunirali?" Prema njegovom mišljenju, istraživački novinari imaju dovoljno težak posao i bez toga. „Ima mnogo pritiska, prijetnji i pravnih problema", kaže on i dodaje kako sustavno praćenje komunikacije još više otežava posao s obzirom na to da se mnogi potencijalni izvori sada boje stupiti u kontakt.

Predsjednik sudskog vijeća Prvog senata Ustavnog suda, Stephan Harbarth naglasio je da se ovaj pravni spor vodi „na presjeku više razvojnih tendencija koje su odlučujuće za naše vrijeme". Time je imao u vidu međunarodne sukobe i napetosti koje se sve vidnije prenose i u digitalni prostor. U biti, pitanje se stalno iznova nameće: Kako dovesti u sklad sigurnost i osnovna ljudska prava.

Nadaju se primjernoj presudi

Zastupnik „Reportera bez granica" u sudskom postupku Bijan Moini je poslije prve usmene rasprave optimist. Prema njegovom mišljenju radi se o jamstvu da je telekomunikacija principijelno zaštićena. Ustavni sud sada mora odlučiti „mora li BND uzeti u obzir tu zaštitu kada sakuplja informacije u inozemstvu nadzirući internet".

Trenutno BND smije sakupljati podatke „s vrlo neodređenim ciljem i uz beznačajne povode", da ih pretrese, preradi i djelomično automatski pošalje stranim službama. Moini smatra da je to otišlo predaleko. Nijemci očekuju od američkih tajnih službi kao što je NSA „ da nas ne prisluškuju i nadziru masovno i bez povoda". Zato bi, prema njegovom mišljenju, bilo vrlo značajno „ako bi u jednoj značajnoj zemlji, značajan sud ograničio djelovanje obavještajne službe". Moini se nada da bi to mogao biti povod, da i druge zemlje preispitaju praksu svojih tajnih službi.