Ribljom industrijom protiv krize
2. svibnja 2010Na štandu Hrvatske gospodarske komore sa svojim proizvodnim programom predstavilo devet tvrtki: Adria d.d., Conex trade d.o.o., Cromaris d.d., Mardešić d.o.o., Okus mora d.o.o., Ostrea d.o.o., Riba Mljet d.o.o., Trenton d.o.o. i Žuvela d.o.o. Istovremeno pored sajma morske hrane održao se i sajam Seafood Processing Europe posvećen opremi, materijalima i tehnologiji u industriji morske hrane, čime ta dva sajma zajedno predstavljaju najveći svjetski događaj namijenjen morskoj hrani. Na sajmu je nastupilo više od 1600 izlagača iz 140 zemalja svijeta, što ovaj sajam čini izvanrednom prilikom za susret europskih i svjetskih proizvođača te potrošača proizvoda od svih vrsta riba i plodova mora.
« Mi smo mali ali traženi. Naši proizvodi su izuzetno kvalitetni. Velika je potražnja zbog specifičnosti ribljeg mesa, posebice inćuna i srdela. Mi smo prvi na Mediteranu počeli uzgajati tunu. Hrvatske tehnologije su svjetski poznate, ali nažalost naši kapaciteti ne zadovoljavaju potražnju, što ne znači da se i dalje želimo probijati na inozemna tržišta i ostvariti što veći uspjeh », ističe Višnja Knjaz iz Hrvatske gospodarske komore. Unatoč krizi koja je pogodila sve zemlje ovaj sajam je pokazao otvorenost Hrvatske, a predstavile su se i nove tvrtke koje su u Hrvatskoj otvorile i više od stotinu novih radnih mjesta. Od devet hrvatskih tvrtki pet nastupa već sedam godina za redom.
Najskuplji sajam za hrvatska poduzeća
Nastup hrvatskih izlagača odganizirala i marketinški popratila Hrvatska godpodarska komora. Ovaj nastup je najskuplji za hrvatske tvrtki u svijetu. Četvorni metar izložbenog prostora bez dodatnih elemenata (struje, vode i namještaja) stoji 350 eura. Iznajmljivanje jednog cvijeta ili biljke stoji primjerice 30 eura. Svi popratni elementi koji idu uz sajam su vrlo skupi. U vrijeme ovog sajma i hotelske sobe u Bruxellesu porastu u prosjeku na 300 eura na noć.
Najveći partneri hrvatskim tvrtkama su Španjolci i Talijani, to je već duga tradicija, no postoji interes za izvoz i u Rusiju. Po prvi puta samju se predstavila tvrda Conex trade koja je je smjeđtena u gospodarskoj zoni Čaporice blizu Trilja. Tvrtka se bavi proizvodnjom plave ribe, srlene i marinirane srdele, a smrzava srdele i inćune. Predsjednik tvrtke Mladen Milaković kaže da je formula uspjeha je dobra tehnologija i velika kvaliteta ulaznog proizvoda i kvaliteta se prodaje. « Stopostotno smo izvozno poduzeće i najveća su nam tržišta Europske unije, u postocima najviše Španjolska, Italija i Francuska ».
Koriste se fondovi EU-a i poticaji hrvatske Vlade
Kompanija Conex je dokazala da se i oko prerade ribe mogu vrlo dobro iskorititi fondovi Europske unije. « Iskoristili smo fondove Europske unije, konkretno iz programa SAPARD smo izgradili našu tvornicu za preradu. Iskoristili smo poticaje kao i kod izgradnje ribarske flote i novih brodova tu nas je subvecionirala hrvatska Vlada tako da smo iskoritili i te fondove », kaže Milaković. Uz novac uvijek ide i sam projekt kojeg treba dobro pripremiti. « Projekti su zahtjevni i ima puno papirologije, ali ipak nije to veliki problem, jer postoje uredbe koje treba ispuniti. Zahtjeva malo više vremena, ali sve je izvedivo », uvjerava direktor Cinex trade-a.
Na pitanje može li preporučiti mladim poduzetnicima da krenu sličnim putem Milaković je odgovorio: « Svakako da možemo preporučiti, jer naša su iskustva pozitivna. Dobiva se dovoljno sredstava za daljnju proizvodnju pa svatko s dobrom idejom može biti uspješan. Potreban je samo dobar projekt za realizaciju ».
Na upit da li Hrvatska na području prerade ribe dobiva ili gubi ulaskom u EU, Milaković smatra da njegova tvrtka dobiva « jer se otvaraju nova tržišta, ukidaju se carine, tržište je veće i papirologije gotovo da nema, sve će iči puno lakše i brže ». Iz ove tvrtke smatraju da mogu zadovoljiti potražnju koja će i dalje rasti.
Riba s Mljeta u Kanadu za 48 sati
Na sajmu je zastupljeni i jedina tvrtka koja uzgaja ribu na organski način : « Mi smo jedina organska farma u Hrvatskoj.Bavimo se jedini uzgojem brancina, orade i hame. Posjedujemo Naturland certifikat, švicarski cetrifkat i sada najnoviji certifikat EU-a », ističe Ana Milina, doktorica veterinarske medicine i direktorica tvrtke Ribamljet.
Premda nije uvijek lako zadovoljiti sve uvjete za ovakvu vrstu uzgoja, tržište je ipak zadovoljno proizvodima ribe koje se uzgajaju na organski način. Trguje se i u prekomorske zemlje, primjerice u Kanadu. Postavlja se pitanje transporta ribe s Mljeta u Kanadu, Kako je to moguće: « Ako se transport dobro organizira proizvod će možda biti prije u Kanadi nego u Njemačkoj. To je avionski prijevoz koji je prilično brz i učinkovit ». A kako to izgleda ?
« Riba ujutro ide za Zagreb iz Zagreba leti za Pariz iz Pariza u Toronto sve ukupno za 48 sati riba stigne s Mljeta u Kanadu ».
Da li je za preporučiti u Hrvatskoj krenuti u ovakav posao Ana Milina iz Ribamljeta ističe jedan uvjet: « Preporučam da krenu u proizvodnju, jer to se u svijetu cijeni, ali da li je to u Hrvatskoj na kraju isplativo, to ne znam. Čovjek za ovaj posao mora imati jako puno volje i ljubavi. Ako toga nema, nema niti uspjeha ». Ana Milina na kraju navodi kako surađuje s dvije farme u Grčkoj te da za ovakav uzgoj ribe ima prostora na Mediteranu. « Za organska tržiša mi primjećujemo napredak, svake godine ona je sve više tražena. Hrvatska je malo daleko ali bitna je dobra organizacija transporta i logistike uopće. Ako je proizvod kvalitetan i dobro pripremljen kupca će uvijek naći »
Ulaskom u EU porast konkuretnosti hrvatskih tvrtki na području ribe i plodova mora
Jedna od najvećih hrvatskih tvrki je Cromaris iz Istre. Što bi članstvo Hrvatske u EU značilo za ovaj sektor, pojašnjava Goran Markulin : « Naša kompanija se bavi proizvodnjom orade i brancina odnosom uzgojom marikultura. Ove godine proizvest ćemo oko 2 tisuće tona orade i brancina i očekujemo da će između 60 i 70 posto od toga biti roba za izvoz ».
Za Cromaris ključno tržište je Europska unija, prije svega Italija koja je najveće tržište ribe uopće pa i hravtske. U industriji svježe ribe vrlo je važno vrijeme potrebno za isporuku robe, pa tako hrvatska riba ima nešto veću cijenu od Grčke ili Turske koji su najveći proizvođači ovakvih vrsta riba, upravo zato što hrvatska riba dolazi svježija i što su standardi kvalitete koje postiže nešto veći. No Grčka koja je članica EU-a ne prolazi niz carinskih kontola kao što to mora Hrvatska. Stoga tu Hrvatska gubi u konkuretskoj prednosti ».
Brža dostava ribe iz Hrvatske na europska tržišta
Dakle, otvaranje EU-a to za hrvatske tvrtke morskih proizvoda značit će da će svojim kupcima i potrošačima moći dostaviti robu brže nego do sada, što je u ovoj industriji jedna važna konkuretska prednost.
Premda je većina svih hrvatskih proizvoda oslobođena carinskih davanja prema EU kod ribe to nije slučaj. Hrvatska još uvijek ima određene kvote i kada to Hrvatska ispuni, a to se kompoanijama kao što je Cromaris često događa u drugom dijelu godine, tada moraju plaćati četiri posto carine na izvozu svoje ribe prema Europskoj uniji, što predstavlja klasičnu barijeru. « Ulaskom u EU očekujemo da ćemo biti za 5-6 posto konkuretniji na tržištu EU-a, prije svega u Italiji », uvjeren je Markulin.
Cromaris planira biti među najvećim proizvođačima ribe na Mediteranu
No da li Hrvatska ima dovoljno ribe koliko se ona na tržištu traži: « Uzgoj ribe je kompleksna djelatnost. Primjerice za brancin i oradu, prosjećan uzgoj traje dvije godine. Ako želite povećati proizvodnju to treba učiniti dvije godine prije. Mi u ovom trenutku očekujemo 2 tisuće tona, što je nešto više od 50 posto ukupnog hrvatskog uzgoja ribe. To je i za nas porast od 50 posto u odnosu na prošlu godinu, a razlog je što smo prije dvije godine krenuli u veliki investicijski ciklus, sa ciljem da za 3-4 godine dođemo do 5 tisuća tona proizvodnje. S tom količinom mi bi postali jedan od tri četiri najveća proizvođača na mediteranskom tržištu », najavljuje Markulin.
Neke druge hrvatske tvrtke svoj naglasak dali su na tradicionalnim i nekada govoto zaboravljenim proizvodima. Tako je Darko Bonja, iz tvornica ribljih konzervi Mardešić Sali na Dugom otoku predstavio novi proizvod, friganu srdelu u maslinovom ulju, srdela koja se proizvodila prije 40 godina. Takav način proivodnje je gotovo zaboravljen, a u Madešiću su shvatili da ne mogu konkurirati Tajvanu ili Portugala u industrijskoj proizvodnji, pa su se okrenuli tradicionalnim proizvpodima.
Receptura none
Bonja upozorava da se radi o specifičnom proizvodu: « Srdela u maslinom ulju već postoji na hrvatskom tržištu, ali ovdje se radi o friganoj srdeli u maslinom ulju. Friga se po starom načinu, jednako kao što su to radile naše none ili naše bake ». Tradicija igra veliku ulogu. « Kada već govorimo o proizvodima koje su pripremale naše none onda je tu još jedan super proivod po imenu šalša Sali sa tunom. Receptura moje none, sve po starinski, bez aditiva i konzervansa ».
Tajna islandskog uspjeha u ribljoj industriji
Najveći svjetski sajam ribljih proizvoda i plodova mora prilika je vidjeti što rade ostale zemlje. Pitali smo za tajnu uspješnog ribarstva i prerade ribe na Islandu. « Tajna je u tome što mi od toga živimo. To nam je kruh svagdašnji, moramo od toga zaraditi novac za sve ostalo što nam je potrebno ali ne možemo sebi priušitit da sve izlovimo », opisao je Ingolfur Sveinsson iz islandskog vijeća za trgovinu.
Iza uspjeha postoji i dobri razrađena strategija. Evo i primjera : « Za bakalar koji je najvažniji izvozni proizvod nikada ne lovimo više od 20 posto fonda količine svake godine. Ostalih 80 posto naraste i iduće godine možemo ponovno loviti tu vrstu. To je u biti pravilo, nikada ne loviti više od 20 posto od postojeće fonda ». Za svaku tvrtku koja se bavi ribljim proizvodima neophodno je pojaviti se na ovom sajmu. « Ovo je najveći sajam ribe i ribljih proivoda i ako nešto značite ili želiti biti na tom području, tada morate biti ovdje. Jednostavno se naći sa svim važnim igračima, jer svi su oni ovjde u Bruxellesu na ovom sajmu. Ako želite prodati ribu morate biti ovdje ».
Riblja industrija kao okosnica ekonomije u krizi
Najveći cilj Islanđana u ovoj branši je vrlo jednostavan: « Naš najveći cilj je jednostavno prodati ribu, čak i u vremenima krize, nekad moramo sniziti cijene, kasnije one opet rastu »
Island kao zemlja koju nemilosrdno potresaju različite krize od gospodarsko-financijskih do prirodnih uvijek ima veliki oslonac na svojoj ribljoj industriji. « Od kako smo imali krizu banaka na Islandu riblja industrija je postala još važnija nego primjerice 2007.godine. Naglasak je danas na ribljoj industriji još veći nego prije tri godine. To znači ona je još važnija i zbog toga moramo biti dobri i uspješni na tom području ».
Da li je oblake pepela pogodio i islandsku riblju indtzsrriju pitali smo na kraju: « Mi izvozimo i velike količine svježe ribe pa zbog oblaka pepela nismo mogli izvoziti zračnim putem nekoliko dana, ali nije bilo strašno. Nadamo se da će se vulkanska erupcija pretvoriti u turističku erupciju na Islandu i da će oblak pepela nestati te da će se turisti vratiti na Island te da se više nećemo morati osloniti samo na riblju industriju ».
Tendencija – tradicionalna proizvodnja bez konzervansa
Na sajmu su predstavljeni brojni proizvodi koji su isključivo rezultat ručnog rada. Radi se o vrlo kvalitetan proizvodu kod kojeg se sve radi rukom, gospođe to rade cijeli dan ručno, tradicionalna prozvodnja, radimo bez koloranata i konzervansa, a to je i tendencija na tržištu, to je ono što potrošači traže.
Na sajmu se predstavljaju i najnoviji strojevi za obradu ili rezanje ribe. Tako je jedan danski stručnjak objasnio na koju debljinu se reže svježi losos: « Losos možete rezati po dužini ili poprijeko na debljini od 2-3 milimetara ». Losos se po dužini reže prije svega u Škotskoj, otkrio nam je ovaj Danac.
Iduće godine na ovom najvećem sajmu morske hrane Hrvatska gospodarska komora najavila je još veći i brojni nastup hrvatskih proizvođača, a moguće je da će pasti i ponovno neke nagrade za proizvode hrvatskih tvrtki, kao što je to bio slučaj ranijih godina.
Autor: Alen Legović, Bruxelles