Robovi za štednjakom kineskih restorana

Prije nego što je došao u Njemačku, 36- godišnji kuhar Zhao Zhen živio je u jednom selu, u pokrajini Jiangsu, na istoku Kine i mjesečno zarađivao oko 100 eura mjesečno – iznos koji čak niti u Kini nije dovoljan da se njime prehrane supruga, dvoje djece te njegovi i njezini roditelji. I kada su mu na općini ponudili mogućnost odlaska u Europu, u Njemačku, gdje za isti posao može zaraditi i do deset puta više, Zhao Zhen odmah je pristao.

Za vizu i do 10.000 eura

No prije nego što je krenuo na put prema zemlji u kojoj će, kako je tada još mislio, za samo nekoliko godina moći uštedjeti toliko da će obitelji ponuditi novi život, Zhao Zhen je morao prvo platiti oko 10.000 eura. Ovaj iznos, koji je dao posrednicima jer su mu pronašli posao u Njemačkoj, "kupili“ avionsku kartu te sredili vizu, posudio je djelomično od banke a ostatak od rodbine i susjeda. Zatim je od posrednika dobio dva ugovora koje je morao potpisati – jedan na kineskom, drugi na njemačkom.

U zračnoj luci u Berlinu Zhao Zhena dočekao je njegov novi šef i odmah mu oduzeo putovnicu. Po dolasku u restoran, odmah istoga dana, počeo je s radom.

Meso se ne baca, nego pere i ponovno servira

"Šef mi je pokazao kako se kineska jela spremaju na način da Nijemcima bude ukusnija“, kaže Zhao. "No, kvaliteta je bila jako loša. Od povrća koje je ostalo na tanjuru drugi dan se kuhala poznata, tradicionalna Pekinška juha, ostaci mesa se također nisu smjeli baciti već su se prali i drugi dan ponovno posluživali“, priča ovaj Kinez i naglašava kako on to "nikada ne bi jeo“.

No, čak i da je i htio, Zhao Zhen ionako nije smio jesti ništa osim riže i tjestenine. Radio je od 10 sati ujutro do 23 sata uvečer, spavao na običnom madracu na podu, a na kraju ovog prvog mjeseca mu je šef isplatio svega 300 eura. "Ostatak je zadržao, navodno kao sigurnost da ne odem od njega“, kaže Zhao. Kada se kod agencije koja ga je zaposlila požalio, tamo su mu zaprijetili da će ga, ukoliko ode iz dotičnog restorana, poslati natrag u Kinu.

"...nema kockanja i neposluha prema šefu.."

Slučaj poput ovog u Njemačkoj nije jedini. S obzirom na sve veću zloupotrebu sporazuma sklopljenog između Kine i Njemačke prema kojem kineski kuhari ovdje smiju boraviti i raditi do 4 godine, Savezni ured za rad u posljednje vrijeme odbija sve veći broj zahtijeva takozvanih posrednika za zapošljavanjem nekog Kineza. Najčešći razlog odbijanja ovih zahtijeva leži u lažiranju dokumenata koji bi trebali dokazati kuharsku izobrazbu. "No, zloupotreba započinje već u trenutku kada kuhari moraju platiti puno veći iznos posrednicima, nego što je to predviđeno sporazumom“, kaže Beate Raabe iz spomenutog Ureda.

"Isto tako“, dodaje Raabe, "u ugovorima koje kuhari moraju potpisati vrlo često i stoji da moraju "marljivo i mnogo raditi“, da ne smiju igrati igre na sreću, da moraju slušati "savjete“ šefa, te da osim kuhanja, moraju prati tanjure, ribati podove i koješta drugo“.

Posrednike i poslodavce štite i Uredi za strance

S druge strane, poslodavci se samo obvezuju da će se "pobrinuti oko papira, plaćanja poreza i socijalnog osiguranja“ te da kuhara nikada neće "namjerno tjelesno ili duševno povrijediti". Njima je isto tako ostavljeno pravo određivanja kada i na koliko dugo radnik smije otići na godišnji odmor, kao i dužina radnog vremena.

Drugim riječima, radi se o vrlo brutalnom iskorištavanju radne snage koja zapravo već pripada u kategoriju trgovine ljudima. Ona posrednicima i vlasnicima restorana donosi veliku dobit uz izuzetno male rizike. I kako zaključuje Beate Raabe: "Kada se doista požale na uvjete rada, u primjerice, Uredu za strance, radnici vrlo često ostaju bez radne i boravišne dozvole te po kratkom postupku budu vraćeni kući, budući da vlasnici restorana i posredničkih agencija u međuvremenu čak i tamo imaju "određena i dobra poznanstva“ koja štite njih a ne one druge."

Autor: Andreas Ulrich / Ž. Telišman

Odg. ured. Andrea Jung-Grimm