Anticiganizam u Europi

Kristina živi u jednom rumunjskom romskom naselju, na rubu jednog sela u Transilvaniji. 15 joj je godina. "Kristinina majka ima sedmoro djece sa sedam različitih muškaraca", priča nam Eginald Schlattner, evangelički svećenik u selu. Kristina živi s bakom. Tu su "četiri generacije i 11 osoba pod istim krovom u jednoj maloj baraki s tri kreveta".

Teško siromaštvo, nasilje, kriminal i nemogućnost da se izađe iz takvog začaranoga kruga karakteriziraju svakodnevicu većine Roma pa i ovih rumunjskih. Usprkos nacionalnim programima pomoći malo je toga što dođe do ovih ljudi koji žive na rubu društva. Stoga su privatne inicijative na lokalnoj razini jako važne. Schlattneru je uspjelo dvadesetpetoro romske djece iz sela odvesti u posjet jednoj školi za učenike u privredi u susjednom gradu Sibiuu. Donatori iz Švicarske, Austrije i Njemačke su mu pomogli da nastavi s realizacijom projekta. "Kristina je uspješno završila prvi semestar", kaže Schlattner, ne bez ponosa. Sjedište župe otvoreno je i stoji na raspolaganju romskoj djeci. Oni se tu mogu tuširati, jesti i pisati zadaću. Školovanje je jedini način da se Romi integriraju u društvo.

Borba protiv predrasuda

“Romi su gubitnici ujedinjenja Europe“, u to je uvjerena Petra Rosenberg. Ona pripada manjini Sintija u Njemačkoj i njihova je najpoznatija predstavnica. Situacija Roma, prije svega na Balkanu, zaslužuje veću pozornost, kaže Petra Rosenberg u razgovoru za DW. Većina njih tamo živi u najvećoj bijedi i siromaštvu. Njihove šanse za školovanje i obrazovanje su jako male. Često su izloženi neprijateljstvu i mržnji. Njihova posljednja nada je bijeg u zapadnu Europu. “Ali ni ovdje se na njih ne obraća pozornost i konfrontirani su s poznatim predrasudama", pojašnjava Petra Rosenberg.

To se, nastavlja ona, ne odnosi samo na Rome, već i na Sintije, koji su u Njemačkoj priznati kao nacionalna manjina. “Još uvijek se susrećemo s izopćavanjem i odbacivanjem", kaže predsjednica Pokrajinskog saveza njemačkih Roma i Sintija u Berlinu i Brandenburgu. Mnogi, prije svega mladi ljudi, stoga skrivaju svoje podrijetlo.

Uwe Neumärker, direktor zaklade "Spomenik ubijenim Židovima Europe" je pred obilježavanje Međunarodnog dana Roma, 8. travnja, pozvao na kampanju protiv anticiganizma i na solidarnost prema europskim Sintijima i Romima. Preko 20 organizacija iz domene politike, civilnog društva i kulture udružilo se u Savez protiv rasizma, koji treba upozoravati i boriti se protiv nastavka diskriminacije najveće europske manjine.

“Rasizam, kojem su u svakodnevnom životu izloženi Sintiji i Romi širom Europe, je nepodnošljiv. A nitko se na to ne osvrće!“, kaže Neumärker predstavljajući svoju inicijativu. Ne može se pogođenima prepustiti da ukazuju na anticiganizam i njegove posljedice po njihovu egzistenciju. "Mi kao većina moramo u javnosti otvoreno reći kakva je situacija, osuditi negativne pojave i poduzimati nešto protiv toga."

Podrška bivšeg njemačkog reprezentativca

Savez je dobio podršku i od bivšeg njemačkog reprezentativca Arnea Friedricha. Njegova istoimena zaklada se zalaže za integraciju djece i mladih s migrantskom pozadinom u njemačko društvo. Friedrichu je posebno bilo na srcu da podrži ovaj Savez, jer prije svega “djeca manjina posebno pate zbog rasizma". Bez školovanja i istih šansi za sve, za ovu djecu ne postoji mogućnost integracije, smatra poznati sportaš, koji će na Međunarodni dan Roma, 8. travnja, pročitati apel Saveza u sklopu demonstracija pred spomenikom ubijenim Romima i Sintijima - žrtvama nacizma u Berlinu.

Apelom ovaj Savez želi ponovo otvoriti raspravu o vraćanju Roma i Sintija u tzv. sigurne zemlje podrijetla. Pri tome je priča dvojice Roma, braće Kefaeta i Selamija Prizrenija, u središtu pozornosti. Njihova obitelj je početkom 90-ih s Kosova pobjegla u Njemačku. Kefaetu je bilo četiri godine, a njegov brat Selami je rođen u Njemačkoj. Obojica su u Njemačkoj išla u dječji vrtić i pohađala školu. Kao hip-hop-glazbenici brzo su postali poznati i izvan svoga grada Essena. 2010. obojica braće su prisilno vraćena na Kosovo. Tamo ih kao "Nijemce" njihovi sunarodnjaci nisu prihvatili. Od 2014. braća Prizreni ponovo su u Njemačkoj, ali njihov status još nije riješen. U jednom otvorenom pismu njemačkoj javnosti oni su oslikali svoju sudbinu. Prema njihovoj priči snimljen je i dokumentarni film “Trapped by Law“, koji govori o njihovoj odiseji. “Ne treba nam da nas netko žali, treba nam da nas priznaju", kaže Selami Prizreni. To je poruka s kojom obojica braće stoje na govornici u Berlinu u sklopu demonstracija na Dan Roma, 8. travnja. To je poruka koja važi za sve manjine i koja je konačno našla odjeka kod većine.