Roth: "Proširenje Europske unije je i u našem interesu"

Michael Roth je političar njemačkih socijaldemokrata, a od prosinca 2013. godine državni tajnik za europska pitanja u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova.

DW: Gospodine Roth, prvi europski povjerenik za proširenje Günter Verheugen je 2004. imao priliku da u Europsku uniju primi ukupno deset zemalja, dvojica njegovih nasljednika su u europskoj obitelji pozdravili ipak tri nove zemlje članice. Aktualni povjerenik za proširenje Johannes Hahn je tijekom svog prvog izlaganja kazao da se u slijedećih pet godina 'neće primati nove države'. Može li se, s obzirom na taj razvoj događaja, još uvijek govoriti o konkretnoj perspektivi za članstvo država Zapadnog Balkana?

Michael Roth: Jasna europska perspektiva, dakle naša ponuda članstva u Europskoj uniji i dalje stoji. Ali to nije samo u rukama Europske unije. I oni koji snose političku i gospodarsku odgovornost, kao i civilna društva zemalja kandidata odlučuju o tome, jesu li u stanju i hoće li biti spremni da ispune odgovarajuće kriterije koji su uvjeti za članstvo.

Ako se u Bruxellesu jasno kaže kako u slijedećih pet godina niti jedna zemlja neće biti primljena, onda se u nekim balkanskim zemljama širi bojazan od „trajne kandidature“. Možete li razumjeti taj strah?

Roth: Želim ohrabriti zemlje Zapadnog Balkana koje žele postati dio Europske unije. Bez sumnje, sigurno je težak put koji je pred njima, ali se isplati kročiti njime. Mi nismo samo gospodarska zajednica, već prije svega unija vrijednosti. S obzirom na teška iskustva u pristupnim pregovorima proteklih desetljeća, u procesu približavanja EU-u osobita pažnja se polaže na pitanja vladavine prava, demokracije, suradnje na području pravosuđa, neovisnih medija, ali na rješavanje otvorenih bilateralnih pitanja. I to je tako i to je u potpunosti ispravno. Ali time se ujedno treba odmah na početku prihvatiti najtežih pitanja. Pritom se tu i tamo može pojaviti frustracija zato što se nekome može učiniti kako nema napretka. To mogu razumjeti, ali i svim mojim sugovornicima poručujem: ako se najveće i najteže kamenje ukloni odmah na početku, onda je put kojega se kroči u smjeru Europske unije, ali i već kao članica EU, na koncu lakši.

Geopolitički se proteklih mjeseci mnogo toga promijenilo u Europi. Neki stručnjaci i u Njemačkoj sad Zapadni Balkan vide u trokutu između Bruxellesa, Moskve i Ankare. Je li to doista neka nova situacija koja bi onda utjecala i na proces približavanja EU-u?

Roth: Sve države Zapadnog Balkana su donijele stratešku odluku o budućnosti u Europskoj uniji. Proširenje Europske unije nije samo u interesu država Zapadnog Balkana, već i u našem vlastitom interesu. Kako se u stanovništvu može primijetiti određena zasićenost od proširenja, naša je obveza da uvijek iznova uputimo na naš vlastiti interes za to da Zapadni Balkan uskoro bude dio EU-a – ako budu ispunjeni uvjeti. U pravu ste: geopolitička situacija, vanjskopolitičko i sigurnosno-političko okruženje je postalo nesigurnije. Nama je u interesu stabilna, mirna i demokratska Europa. Upravo ta očekivanja su povezana s europskom perspektivom za Zapadni Balkan. Kad te zemlje budu dio Europske unije onda ćemo i mi od toga profitirati, jer se radi o sigurnim, stabilnim i demokratskim zemljama vjernim vladavini prava.

Što kažete na tvrdnju da je Zapadni Balkan postao "bolna točka" Europske unije i zbog novog pravca kojim se kreće vanjska politika Rusije?

Roth: Odlučujuće je da vlade, a i civilna društva koja se orijentiraju prema Europi, ne ostavimo na cjedilu. Upravo Njemačka nastoji dati svoj doprinos tome da eurointegracije dobiju novu dinamiku. Podsjećam na berlinsku konferenciju o Zapadnom Balkanu koja je održana u kolovozu 2014. godine, a koja će se ove godine nastaviti u Beču. Mislim tu na njemačko-britansku inicijativu koja u međuvremenu prerasla u europsku politiku kako bi se konačno taj proces ponovno oživio u Bosni i Hercegovini. Postoji niz bilateralnih projekata. Ono što bih ipak želio je veća „vidljivost“ Europske unije u tim zemljama.

A zašto Europska unija nije tako „vidljiva“ u zemljama Zapadnog Balkana?

Roth: Europska unija čini mnogo, ali vjerojatno premalo govorimo o tome. Ako se proces pridruživanja shvati samo kao tehnički proces, dakle da se stručnjaci iz Bruxellesa sastanu sa stručnjacima iz pojedinih glavnih gradova i iza zatvorenih vrata dogovore detalje pristupa, onda to ne može izići na dobro. Moramo više paziti da se i tamošnje civilno društvo snažnije uključi već od početka. Tijekom pristupnih procesa je potrebno poboljšanje gospodarskog i socijalnog stanja, posebice kod mladih ljudi.

U proteklo vrijeme su neki njemački mediji izvještavali o „islamističkoj opasnosti iz jugoistočne Europe“. Dokazano je da postoje džihadisti iz Bosne i Hercegovine, Makedonije, Srbije i s Kosova koji se bore u redovima „Islamske države“. Kako Vi procjenjujete tu opasnost?

Roth: To je isto toliko uznemirujuće kao što i u Njemačkoj vjerojatno postoji oko 3.000 takozvanih „stranih boraca“ (foreign fighters) koji vrše teror u ime te terorističke organizacije. Zapadni Balkan je jedna multireligijska, multietnička i multikulturalna regija gdje postoji sekularni, europski islam i to bi trebao tako i ostati. Te države i njihova društva bi trebali dalje raditi na tome da se različiti narodi i religije miroljubivo i s poštovanjem odnose jedni prema drugima i zajedno žive. Države poput Albanije mogu tu itekako služiti kao uzor. Inače, pitanje tih „stranih boraca“ je problem za cijelu Europsku uniju i samo nam još jednom stavlja do znanja: i naša sigurnost će postati bolja ako budemo mogli dati jasnu europsku perspektivu Zapadnom Balkanu.

Pored Kosova je Bosna i Hercegovina kao nedovršena država i dijelom i faktor nestabilnosti za cijelu regiju drugi „problematični đak“ Zapadnog Balkana. Kako Vi gledate na najnoviji razvoj događaja u BiH? Da li tu nova njemačko-britanska inicijativa pokazuje prve rezultate?

Roth: Raduje me što je njemačko-britanska inicijativa naišla na plodno tlo. Ona, naime, ne daje političke popuste, već pokušava da konačno prevlada zastoj proteklih godina. Povezana je s konkretnom perspektivom: želimo poboljšati socijalno i ekonomsko stanje ljudi. Ako se ta država konačno tako formira da se otvori šansa da se jednog dana priključi EU-u, onda će i građanke i građani imati koristi od toga. Razmišljanje o podjelama na entitete i narode je, meni osobno, strano. To samo pokazuje da se mora još dosta poraditi na međusobnom povjerenju.

Je li to povjerenje uopće moguće postići sa sadašnjom političkom elitom u zemlji? Jer, mnogi poznavatelji Bosne i Hercegovine tvrde da ti političari uopće nemaju interesa za približavanje EU-u.

Roth: Trenutačna politička struktura Bosne i Hercegovine je donijela mir, to ne trebamo zaboraviti. Pod trenutačnim institucionalnim uvjetima je to jedna zemlja kojom je teško vladati. Zajamčeno sudjelovanje i suodlučivanje različitih naroda i entiteta osigurava razna prava. S tim se moramo suočiti. Ali želimo još jednom jasno istaknuti: prvi korak s Daytonskim sporazumom je bio pravi. Politički sustav koji je veoma kompleksan i kompliciran je znatno doveo do pomirenje u toj maloj državi. Ali se mora ići dalje. S novim pristupom Europske unije prema BiH želimo stvoriti konkretna poboljšanja za ljude.

Je li to znači da se Daytonski sporazum ipak mora doraditi?

Roth: Dayton je donio mir, ali Dayton neće biti dovoljan za utiranje puta u Europsku uniju. Zato će biti važno da se potrebne reforme u pravosuđu, gospodarstvu i javnoj upravi odlučno provedu. To znaju i politički odgovorni u BiH. Stoga i jeste tako važno da usko i s povjerenjem surađujemo. Ali se i u samim tim državama mora raditi na povjerenju. Tijekom moga posjeta Sarajevu prošle godine sam i osobno osjetio da tamo još mnogi razmišljaju po načelima etničkih šablona. Ali to primjećujem i u drugim zemljama. Izlaz iz toga je jedino moguć ako jedni drugima vjerujemo i poštujemo se. EU i Njemačka u tome mogu samo pomoći, ali stvarni posao se mora odraditi u tim državama.

U Njemačkoj postoje stručnjaci koji u islamu u BiH vide uzor za Zapadnu Europu, a i time i za Njemačku. Kako Vi gledate na to?

Roth: Ja tu samo mogu ponoviti: Europa je jedna multireligijska zajednica. Naravno da mi Europljani imamo veliki interes za takvim islamom koji bi dijelio naše zajedničke, europske vrijednosti. To bi bilo divno kad bi nam to pošlo za rukom. Tako bi mogla nastati i jedna nova kvaliteta međureligijskog dijaloga u Europi koji nam je nužno potreban. Naša Europa 21. stoljeća je zamisliva samo s islamom, ali ne protiv ili bez njega.

Razgovor vodio Benjamin Pargan.