Ružna strana najljepše sporedne stvari

Njemačka Bundesliga je najgledanija top-liga u Europi. S oko 42.000 fanova prosječna posjećenost prvoligaških utakmica bolja je čak i od konkurencije u Engleskoj, Španjolskoj ili Italiji.

Njemački profesionalni klubovi ekspandiraju. 36 klubova iz 1. i 2. lige u protekloj je poslovnoj godini zabilježilo rekordni ukupni promet od preko dvije milijarde eura! Stvari dobro idu i na sportskom terenu: minhenski Bayern se s lakoćom plasirao u osminu finala Lige prvaka, dobre šanse da to ponovi ima i Bayer iz Leverkusena.

Nijemci su ponosni i na nacionalnu reprezentaciju, koja je u deset kvalifikacijskih susreta za odlazak na EURO 2012. zabilježila deset pobjeda. I što je još važnije - "Elf" igra vjerojatno najljepši nogomet u svojoj povijesti. U nedavnom prijateljskom srazu Nijemci su s 3:0 ponizili susjedne Nizozemce.

Lice njemačkog nogometa je blještavo. No, kakvo je naličje?

Lice i naličje

U potrazi za odgovorom na to pitanje mora se konzultirati legendu njemačkoga klupskog i reprezentativnog nogometa. Franz Beckenbauer je inače prijatelj jasnih riječi. No, kad opisuje njemački nogomet, on kao da ima blokadu: "Malo se toga previše dogodilo u posljednje vrijeme. Ima nekoliko smetnji koje bacaju sjenu na kompletnu sliku."

"Smetnje"? Kakve smetnje? Njemački mediji iz te nejasne izjave shvatili su da "Kaiser" Beckenbauer ne želi dodatno dramatizirati ionako dramatičnu situaciju.

Beckenbauerove su izjave stare dva tjedna. U međuvremenu se dogodilo puno toga. Sudac Babak Rafati u hotelskoj sobi je pokušao napraviti samoubojstvo neposredno uoči početka bundesligaške utakmice Kölna i Mainza, u kojoj je trebao dijeliti pravdu.

Huligani koji se nazivaju navijačima Hanse iz Rostocka napali su jednu policijsku postaju. U tučnjavi na kelnskom željezničkom kolodvoru, jedan huligan iz Nürnberga gurnut je s perona pod vlak - on je ostao bez ruke.

Nogomet je (ne samo u Njemačkoj) u posljednjih stotinjak godina postao "najvažnija sporedna stvar" na svijetu. Tako su ljubitelji ovog sporta desetljećima opisivali svoju ljubav prema nogometu. No, izgleda da ljubavna izjava nema puno veze sa stvarnošću.

Njemački komentatori tvrde čak da glavni problemi koje ima nogomet nisu specifični samo za - nogomet. Oni tvrde da su to isti problemi s kojima se suočava i financijski svijet, politička elita, te neke druge sfere društvenog života.

Kako ih riješiti? Čarobni recept očito nema nitko, a ako bi ga i imao, jasno je da nije moguće izolirano rješenje samo/isključivo nogometnih problema. Sve je nekako povezano.

Sve je povezano

Ono što nije sporno je da je jedan od uzroka svih anomalija u nogometu zapravo novac. Komercijalizacija. "Tko ima novca, bogat je. Tko nije bolestan, sretan je!" Tako glasi jedna stara kineska poslovica. Nogomet obrće milijarde eura, no dojam je da ključni ljudi u nogometu nisu u potrazi za kineskim poimanjem sreće.

Trenutno je oko 300 nogometnih utakmica iz cijele Europe predmet istrage zbog mogućih namještaljki. Svjetska nogometna federacija (FIFA) je postala leglo skandala. Spomenimo samo netransparentni proces donošenja odluke o domaćinima svjetskih prvenstava 2018. i 2022. Ili sramotni (ponovni) izbor Josepha Blattera za čelnika FIFA-e. Ponovno je ključni problem novac. Ili preciznije: pohlepa.

U pokušaju maksimiranja profita, očito se nema vremena voditi brigu o ljudima. "Slučaj Breno" je star samo dva mjeseca, i potpuno se izgubio iz vidokruga javnosti. Brazilski branič Bayerna je, kako se sumnja, u alkoholiziranom stanju zapalio vilu u kojoj je stanovao s obitelji.

Ili "slučaj Rangnick". Bivši trener Schalkea se otprilike u isto vrijeme povukao iz nogometa, nakon što je priznao da pati od burn-out-sindroma.

Što se treba dogoditi?

Nešto svježije su izjave predsjednika Njemačke nogometne lige (DFL), Reinharda Rauballa. Šef organizacije koja okuplja profesionalne klubove ovako je prokomentirao pokušaj suicida suca Babaka Rafatija: "Ne možemo sad cijeli nogomet staviti pod upitnik." Čini se da profesionalni sektor ni nakon serije loših vijesti posljednjih mjeseci nije spreman na radikalne promjene postojećeg sustava.

Što se još treba dogoditi da se to konačno shvati?

Autor: S. Matić (sid/dpa/rp)

Odg. urednik: Anto Janković