Rusija i Južna Osetija: "Maksimalna integracija"

Rusija i Južna Osetija ove srijede (18.2.) potpisuju jedan sporazum o zajedničkoj državnoj granici. "U najkraćem roku" bi se trebao sklopiti i jedan sporazum o suradnji i integraciji, kako je to pojasnio Leonid Tibilov, predsjednik Južne Osetije koja međunarodno nije priznata kao država. Dokument se, kako se navodi, već nalazi u Moskvi i u svojoj aktualnoj verziji sadrži dogovore o zajedničkoj vanjskoj politici, zajedničkom obrambenom prostoru i olabavljenim graničnim kontrolama pa sve do njihovog ukidanja.

Osim toga, za stanovnike Južne Osetije će biti lakše dobiti rusku putovnicu, poručuje ruski stručnjak za Kavkaz, Vadim Muhanov, ističući i druge ključne dogovore. "I moto koji je dobio stopostotnu podršku u Južnoj Osetiji je bilo postupno povećanje plaća dužnosnika na razinu iz Rusije", dodaje taj politolog iz ruskog državnog Instituta za međunarodne odnose u Moskvi. Južna Osetija važi kao jedna od najsiromašnijih regija u postsovjetskom prostoru.

Cilj obje strane je "maksimalna integracija" između Rusije i Južne Osetije. "U Gruziji se to smatra kao pravni dokument aneksije (Južne Osetije,op.a.)", pojašnjava u intervjuu za DW gruzijski politolog Ramas Sakvarelidze koji je radio i kao savjetnik bivšeg gruzijskog predsjednika Mihaila Saakašvilija.

"Ni jedno, ni drugo"

U Rusiji riječ "aneksiju" odbacuju kao pogrešnu, a faktično pripajanje Južne Osetije Rusiji se smatra nekorektnim. "Kad je taj cilj (aneksije) postavljen? Sve do danas nitko u ruskoj vladi nije rekao da postoji taj cilj", uvjereno tvrdi Vadim Muhanov u razgovoru za DW. Odluka Moskve da Abhaziju i Južnu Osetiju prizna kao neovisne države ima druge razloge, poručuje taj ruski stručnjak: "Dio tih zadataka je ispunjen: mali broj ljudi još može poreći da se poboljšala sigurnosna situacija i da se smanjio broj sukoba na gruzijskoj granici prema Abhaziji i Južnoj Osetiji."

Njemački stručnjak Uwe Halbach iz zaklade "Znanost i politika" Južnu Osetiju naziva "ruskim protektoratom". Nazivati to neovisnom državom, kao što to čine diplomati u Moskvi, je potpuna fikcija, ističe Halbach: "Niti de facto to nije država. Problem tih dviju tvorevina koje su se odcijepile od Gruzije leži u tome što nisu ni neovisne države, a ni integralni dijelovi Gruzije, kako to opisuje međunarodna zajednica."

Breme postaje teže u krizi

Iz financijskog pogleda Južna Osetija zasigurno nije samostalna: oko 90 posto novca u državnom proračunu se toj nepriznatoj republici godišnje moraju na raspolaganje staviti iz Moskve. Južna Osetija je najmanje od secesijskih područja, a Moskvu najmanje i košta, kaže Halbach. Relativno niski troškovi uzdržavanja (preračunato oko 90 milijuna eura godišnje) se lako mogu objasniti: mali teritorij i malo stanovnika. Ne postoje točne statistike o broju stanovnika, ali procjene variraju od 35.000 do 70.000.

Međutim, breme financijske pomoći za takve regije u jednoj krizi postaje teže, primjećuje Halbach. Jer, uz tu pomoć dolaze i izdaci za vlastite regije na Kavkazu. "I 82 posto proračuna u Čečeniji se financira iz Moskve. Sve to se odražava na ukupnu situaciju."

U Rusiji se istu problematiku komentira drukčije: "Nažalost, nitko izvan Rusije nije spreman da pruži financijsku pomoć Južnoj Osetiji", tvrdi Muhanov. On podsjeća na činjenicu da je Gruzija 1990-ih godina priznala odgovornost za konflikt u Južnoj Osetiji (rat 1990. do 1992.) i obvezala se na to da tu republiku ponovno izgradi. Prema tom objašnjenju su Tbilisi i Moskva trebali dijeliti troškove. "Trećinu je trebala preuzeti Rusija, dvije trećine Gruzija. Gruzija nije ništa dala", kaže Muhanov.

"Predodžbe postaju sve difuznije"

Danas se u Gruziji daljnje približavanje Južne Osetiji Rusiji promatra mirno. "Jednom smo našim emocijama već dali oduška kad je sklopljen sličan sporazum s Abhazijom 2014. godine", kaže Ramas Sakvarelidze. Na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu je gruzijski premijer Irakli Garibašvili kazao da Tbilisi za promjenu svoje politike prema republikama koje su proglasile neovisnost zauzvrat nije dobio "adekvatan odgovor" iz Moskve. Samo gospodarski postoje "određeni pomaci".

"Rusija je do 2012. kritizirala agresivnu retoriku iz Tbilisija. Od te retorike smo odustali", tvrdi Sakvarelidze. Ali i Gruzija ima svoje zahtjeve. "U to spadaju demilitarizacija regija u kojima se sada nalaze ruske trupe i povlačenje priznanja teritorija koje Tbilisi smatra dijelovima svoje države. Ali Rusija o tome ne želi razgovarati. Uzimajući to u obzir teško je tvrditi da su Rusiji važni dobri odnosi prema susjedima", kaže Sakvarelidze.

Tbilisi je više puta pojasnio da mijenja svoju politiku prema stanovnicima Abhazije i Južne Osetije, "ali to ostaje samo na obećanjima", poručuje Muhanov. Političko vodstvo u Gruziji se, kaže on, dovelo u slijepu ulicu tako što je teritorije o kojima je riječ proglasila okupiranima, a u međuvremenu malo toga zna o aktualnoj situaciji u Južnoj Osetiji. "Predodžbe Gruzijaca o Južnoj Osetiji postaju sve difuznije. Ali ako otputuju tamo, onda vide da tamo postoje strukture moći koje situaciju drže pod kontrolom. Ali gruzijska strana s njima tamo ne želi razgovarati. Onda sve ostaje kako jest", navodi Muhanov.

Već niz godina nema izravnog kontakta između Tbilisija i vodstva samoproglašenih republika Abhazije i Južne Osetije - ako se izuzmu takozvani Ženevski pregovori, jer oni u biti nisu urodili nikakvim rezultatom, primjećuje Uwe Halbach.