Ruske ponude više ne privlače svakoga

Od početka ovoga tjedna u St. Peterburgu vijore brojne šarene zastave. I čitatelji novina u Africi su ljubaznim riječima ruskog predsjednika Vladimira Putina obaviješteni o održavanju susreta predsjednika država i vlada. Putin se, kao i često ranije, osvrnuo na povijest. „Mi smo snažno podupirali afričke narode u njihovoj borbi za oslobađanje od kolonijalnog tlačenja. Pomogli smo pri uspostavi država, jačali njihovu suverenost i sposobnost za obranu", kaže se u Putinovom gostujućem članku, koji su objavile novine primjerice u Ugandi i Etiopiji.

Sad bi stvari trebale biti nastavljene na drugom summitu Rusije i afričkih zemalja. Jačanje gospodarskih veza, suradnja na području obrazovanja – program je dug, kao što je bio i predvidiv. Ali, Putin zna da afričke zemlje imaju stvari koje su važnije: posljedice rata u Ukrajini, snažni rast cijena energenata i prije svega cijena prehrambenih proizvoda.

Nedavno je Putin otkazao sporazum o izvozu žitarica iz Ukrajine. Čak i kad bi na svjetskom tržištu bilo dovoljno žitarica, cijene će ponovo rasti.

Posljedice se pokazuju odmah

„Nakon okončanja sporazuma o izvozu ukrajinskih žitarica cijene žitarica na svjetskom tržištu su porasle za osam posto, a nakon najnovijeg ruskog napada na dunavske luke za šest posto", kaže Samuel Ramani, stručnjak za odnose Afrike i Rusije sa Sveučilišta u Oxfordu. Rast cijena je za konzumente u Africi dugoročno najgora posljedica, kaže on.

Putin to zna. U svom novinskom članku za afričke čitatelje on se ponovo žali da ukrajinske žitarice većim dijelom uopće nisu stigle u Afriku. Kao ni nužno potrebno gnojivo, koje je Rusija htjela pokloniti. Više od 200.000 tona „Europljani beskrupulozno" drže u svojim lukama, tvrdi Putin.

Kremlj je u više navrata obećao da će tražiti rješenje. Ono bi se moglo sastojati u sporazumu triju strana, po kojem bi Rusija isporučivala žitarice u Tursku, gdje bi one bile obrađivane i onda dalje transportirane u siromašnije zemlje. Financijer za taj „humanitarni projekt" bi mogao biti Katar, s kojim se razgovara, objavio je portal „passblue", koji izvještava o stvarima koje se tiču Ujedinjenih naroda.

Činjenica je da su očekivanja u Africi velika i da je shodno tomu i pritisak na Rusiju velik.

Mršave ruske investicije u Africi

Kod najavljenih glavnih tema summita, investicija i trgovine, očekivanja su vjerojatno manja. Ruska trgovina s Afrikom porasla je na 18 milijardi dolara, konstatirao je Putin „sa zadovoljstvom". U usporedbi sa suparnicima u Europi i Aziji to je međutim slabo.

Osobito su ruske izravne investicije na afričkom kontinentu marginalne, one iznose samo jedan posto. „Mauricijus je veći strani izravni investitor u Africi", konstatira američki stručnjak za Afriku Joseph Siegle.

Moskva nudi osim toga studijske boravke, ali i tehnološku suradnju, primjerice na području nuklearne energije, i naravno „suradnju na području sigurnosti": vojne instruktore, isporuke oružja i kontakte s i dalje aktivnom plaćeničkom tvrtkom Wagner.

Zauzvrat su dobrodošle sirovine, od kave preko nikla i bakra do uranija i zlata. I ne smije se zaboraviti političku potporu koju Rusiji daju afričke zemlje, uključujući Opću skupštinu UN-a. Brojnim afričkim zemljama to, međutim, nije dovoljno – pogotovo s obzirom na zapadni pritisak da se s Moskvom ne surađuje.

Rusija kao samo jedna opcija

Neke afričke zemlje, kao primjerice Srednjoafrička Republika ili Mali, dospijevaju sve jače u ovisnost o Rusiji, i na vojnom području. Ali, većina ih vidi Rusiju samo kao jednu od opcija, pored EU-a, SAD-a i sve jače Kine. Tu su onda i zaljevske države, Turska i Katar.

I to je jedan od razloga zašto se broj predsjednika država i vlada koji putuju u St. Peterburg od posljednjeg susreta praktično prepolovio. Da je broj delegacija i dalje velik znak je da si sve više afričkih zemalja ne da propisivati s kime će poslovati.

Frustracija zbog „dvostrukog morala Zapada"

„Afrička javnost ne vidi razloga zašto bi se u međunarodnim odnosima uvijek morala staviti na jednu određenu stranu", kaže Hassan Khannenje, voditelj Međunarodnog instituta za strateške studije „The Horn" u Keniji.

Demokracija je u brojnim afričkim zemljama u krizi i za to je djelomice kriv i Zapad. Zapadne vojne intervencije u zemljama kao što je Afganistan nisu ništa donijele ili su stanje čak pogoršale. U Libiji je od svrgavanja Muammara al Gaddafija „otvorena Pandorina kutija", početak destabilizacije najvećeg dijela sjeverne i zapadne Afrike, kaže Khannenje.

Dvostruki moral Zapada je „stvorio frustraciju i neke vrste traumu, koja se provlači kroz 30 godina nakon kraja Hladnog rata". Ali, to ne znači da se zemlje Afrike ne zauzimaju za univerzalna ljudska prava i nepovredivost granica, kaže on.

Mnogi će izostati

Tako stvari vide brojni intelektualci i političari, kao i stanovništvo u brojnim zemljama afričkoga kontinenta. U St. Peterburgu će se posljedice moći vidjeti na podijima. Po broju stanovnika druga najveća afrička zemlja, Etiopija, bit će zastupljena. Najveća zemlja po broju stanovnika, Nigerija, neće.

I predsjednik Kenije William Ruto ovih dana putuje u Tanzaniju, a ne u Rusiju. On je nedavno bio na sličnom summitu o Africi u Washingtonu i žali se na poplavu summita. „Oni žele uvijek pozvati 50 predsjednika država i vlada. Ali, što od toga bude kad svaki može govoriti samo minutu i pol? Najbolje što se tamo dogodi su zajedničke fotografije na kraju", kaže Ruto.

aj/ARD

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu