San o desničarskoj revoluciji
5. lipnja 2021
Iskra se kod Götza Kubitscheka „zapalila” 1990. godine. U to vrijeme, Njemačka se upravo ujedinila i mnogi su u desničarskim krugovima sanjali o „novom nacionalnom ponosu“.
Kubitschek je tada imao 20 godina i bio pripadnik Bundeswehra. Preko jednog kolege došao je do eseja Armina Mohlera „Fašistički stil“. Nekoliko godina kasnije, u svom časopisu „Secesija“, opisao je kako ga je Mohler tada oduševio antidemokratskim teorijama takozvane „konzervativne revolucije".
Od tada Kubitschek vodi svoju borbu protiv moderne Njemačke, protiv društvene raznolikosti i tolerancije. S tim ciljem, zajedno sa suprugom Ellen Kositza, u selu Schnellroda u njemačkoj saveznoj zemlji Saska-Anhalt formirao je svoju desničarsku mrežu. Dio te mreže je i „Institut za državnu politiku“, u okviru kojeg djeluje jedna izdavačka kuća, tiskaju se časopisi, njeguju kanali na društvenim mrežama - i veze s brojnim drugim srodnim udruženjima i skupinama.
Iz tog malog mjesta na istoku Njemačke se desničarska scena „hrani” antidemokratskim vizijama njemačkih pisaca: Armina Mohlera, Ernsta Jüngera, Carla Schmitta ili Oswalda Spenglera. Svi oni su apologeti nacionalističkog društva, koje se ograđuje od navodne dekadencije moderne i demokracije.
Priča o „velikim promjenama“
Poticaj im je, kako tvrde, dala prije svega politika Angele Merkel 2015. godine. Kubitschek u dolasku stotina tisuća djece, žena i muškaraca, prije svega iz Iraka i Sirije, vidi zavjeru koja ima za cilj „velike promjene“. Pritom on, bez ikakvih dokaza, izmišlja nekakav plan o „zamjeni” njemačkog stanovništva strancima – odnosno o „brisanju” Nijemaca u korist multikulturalnog globalnog svjetskog poretka.
Rasistička mržnja posebno u istočnoj Nemačkoj nailazi na plodno tlo. Na jednom skupu protiv izbjeglica 2016. u Dresdenu, Kubitschek je promovirao svoju viziju što je moguće homogenijeg društva: „Njemačka će biti Njemačka samo ako Nijemci budu trasirali njezin put“.
Kubitschek koristi tzv. „akademije" na svom „institutu“ kao platforme za agitaciju. Na tim okupljanjima desničarska scena intelektualno se „naoružava” za navodni predstojeći građanski rat:
„Ako mi Nijemci ostanemo previše civilizirani za potrebe predgrađanskog rata, onda je sukob već unaprijed riješen: ’Samo barbari bi se mogli obraniti’, rekao je Nietzsche“ – tako je Kubiček citirao čuvenog njemačkog filozofa u svojoj knjizi „Provokacije“ iz 2007. godine.
S takvim provokacijama i vještom samopromocijom, Kubitschek je uspio u namjeri da ga se zapazi i izvan njegovog (skromnog) kruga pristalica. U razgovoru s novinarima maestralno se predstavlja kao netko tko je ustvari - bezazlen. Od toga je napravio kompletnu strategiju – i upravo to je razlog zbog čega je autor ovog teksta odustao od intervjua s njim. Njegovi citati iz brojnih govora i dokumenata koje prenosimo u ovom tekstu su ionako poučniji i izražajniji.
Promocija podmlatka AfD
Kubitschek i njegova mreža stvarni značaj su dobili s usponom Alternative za Njemačku (AfD). Promovirajući politiku protiv useljavanja i društvene raznolikosti, AfD je postala najveća oporbena stranka u njemačkom Bundestagu. Na izborima u Saskoj-Anhaltu koji se održavaju u nedjelju 6. lipnja 2021., AfD bi čak mogao postati najjača politička snaga.
Vodeće figure te stranke, a posebno oni iz radikalnog stranačkog krila, tijesno su povezani s Kubitschekom i njegovom mrežom. U Schnellrodi su se već prezentirali skoro svi pripadnici stranačkog rukovodstva. Nositeljica liste na saveznim izborima, Alice Weidel, u ljeto 2019. U Schnellrodi je izjavila: „Jako je važno da promoviramo naš podmladak – a naš podmladak sjedi upravo ovdje."
Ako bi AfD došao na vlast...
Alternativa za Njemačku se posljednjih godina sve više radikalizira, između ostalog koristeći i „streljivo“ iz Schnellrode. Povjesničari i stručnjaci za desni radikalizam upozoravaju na posljedice, i to prije svega u Saskoj-Anhaltu, gdje bi AfD i na saveznim parlamentarnim izborima u rujnu mogao biti najjača politička snaga.
„Ako bi AfD došao na vlast, to bi moglo značiti da bi se smanjila recimo prava društvenih manjina na status ’duldunga’ (vrsta privremene dozvole za boravak stranaca u Njemačkoj, nap.ur.), a to bi dovelo do opadanja stupnja društvene raznolikosti“, kaže David Begrich iz udruženja „Zajedno za otvorenost prema svijetu i demokraciju".
Kubitschek, njegov „Institut za državnu politiku“ i stranka AfD do sada su predstavljali samo manjinu Nijemaca. Ali, s obzirom na radikalizaciju njihovih zahtjeva i parola, čini se da su napredovali. Do toga je došlo iako oni u politički diskurs nisu unijeli nikakva nova, vlastita promišljanja.
„To su prerađeni koncepti, koji sada već ulaze u drugi ili treći krug. To su Epigoni Epigona“, kaže historičar Volker Weiß. On u Kubitscheku i „Institutu za državnu politiku“ ne vidi nikakvu intelektualnu avangardu, već samo nasljednike. Mračne nasljednike koji se vezuju za najsmrtonosnije poglavlje njemačke povijesti.