San srbijanske oporbe o drugom krugu izbora

Suočeni s, kako su je mediji prozvali, „faraonskom kampanjom" predsjedničkog kandidata Aleksandra Vučića, kao i s nezabilježenom medijskom hajkom, oporbeni kandidati su sebi postavili skromne ciljeve uoči izbora. Jednostavno, Aleksandar Vučić je morao na svaki potez opozicije odgovoriti višestrukom količinom: više potpisa podrške, više plakata, više jumbo plakata, više autobusa za prijevoz mitingaša, a u to je uključena i pobjeda u prvom krugu. Pritom, oporbu se stalno optužuje da nema program, i da je njen jedini program mržnja prema Vučiću. A rijetki su bili oni koji su primijetili da oporbeni kandidati imaju program ali ga nemaju gdje predstaviti. Oporbeno djelovanje je dobilo oblik gerilske borbe na Twitteru i Youtube kanalima, i u takvoj situaciji je donekle razumljivo što oporba kao svoj veliki cilj navodi ulazak u drugi krug, makar u ovom krugu Vučić i pobijedio.

Stvaranje nove oporbe?

„Aleksandar Vučić je upotrijebio sva sredstva države i svoje stranke kako bi pobijedio u prvom krugu, a također je potpuno podredio medijski prostor", ističe za DW novinar tjednika Vreme Filip Švarm. „Kada se suočavate s izborima koji su možda pošteni, ali daleko od toga da budu fer, jedino što možete učiniti je nadati se da oni možda neće biti okončani u prvom krugu. A kod ovakvih režima kakav je Vučićev između prvog i drugog kruga počinje funkcionirati jedna sasvim druga izborna matematika".

Ako pokušamo analizirati zašto je oporba prolaz u drugi krug postavila kao neki svoj uspjeh, Filip Švarm kaže da je to prije svega zbog brojnih dosadašnjih poraza oporbe: „Kada bi nakon svih tih poraza u proteklih pet godina Vučića uspjeli natjerati u drugi krug, to bi zaista bila nekakva pobjeda oporbe. Može li netko od ovih kandidata pobijediti Vučića? U ovim uvjetima nemoguće, ili jako teško. Ali, to bi ipak pokazalo kako postoji neka vrsta uporišta, što može biti važno sljedeće godine kada budemo imali izbore u Beogradu, i najvjerojatnije i parlamentarne. Ulazak u drugi drug bi tako označio stvaranje neke nove oporbe, koja bi se mogla suprotstaviti režimu".

Drugi krug – na granici regularnosti

Mislim da se ulazak u drugi krug ne može ocjenjivati kao nekakav poraz Aleksandra Vučića, ocjenjuje za DW politički analitičar Milan Nikolić. „A pored toga mislim da on sam sebi, bez neke velike potrebe, previsoko postavlja ljestvicu. Pobjeda Aleksandra Vučića je izvjesna, barem ako je suditi po istraživanjima javnog mnijenja, i ne mislim da je previše važno radi li se o prvom ili drugom krugu. Jedino što mogu vidjeti kao motiv je želja da se po prvi put u povijesti pobijedi u prvom krugu s preko 50 posto, i na taj način pokaže snaga a istodobno ukaže na slabost oporbe".

Po mišljenju Nikolića, dosadašnji tijek kampanje je i pored svih medijskih napisa bio relativno miran. „Ukoliko bi se čak i ušlo u drugi krug, to opet ne znači da bi se zbog toga podigla temperatura između dva kruga. Jedino ukoliko bi razlika između dva kandidata bila mala, onda bi se moglo očekivati podizanje napetosti. Ali, bar za sada nema naznaka da je razlika između Vučića i nekog drugog kandidata mala. Ona je velika i ja ne vidim zašto bi on imao razloga ulaziti u nešto što bi podizalo temperaturu". Međutim, ukoliko dođe do drugog kruga, Filip Švarm smatra da će kampanja što se tiče režima biti na samoj granici regularnosti a možda i preko nje. „Dakle, već sada se ne biraju nikakva sredstva da se ocrne protukandidati iz oporbe. Ako bude drugog kruga, to će se povećati do krajnjih granica".

Drugi krug – novi lider opozicije

Oporba nije uspjela izići s jednim zajedničkim kandidatom na ove izbore. Filip Švarm stoga ocjenjuje da će kandidat koji bude uspeo doći do drugog kruga automatski postati čelnik oporbe. „On će biti neusporedivo jači nego sve ove oporbene političke stranke koje su ušle u parlament. Jednostavno, oporbi ovakvoj kakva je istekao je rok trajanja, i ne vjerujem da je na osnovu tih stranaka moguće tu nešto više uraditi. Možda je tu jedini izuzetak Demokratska stranka (DS). Taj tko, dakle, uđe u drugi krug može biti zalog za neke buduće izbore". A ako se dogodi da u drugi krug uđe Ljubiša Preletačević Beli, Švarm kaže da će to biti znak da su izbori dovedeni do apsurda. "To bi po mom mišljenju najviše odgovaralo Vučiću. Beli ima neku svoju funkciju, ali ta funkcija igranja političkog klauna može biti važna samo ako iza toga stoji neka ozbiljna politika i ozbiljne stranke. A u ovom trenutku to s njim nije slučaj".

Erdoganizacija Srbije

Činjenica da oporba ulazi u izbore s niskim očekivanjima, i željom da makar uđe u drugi krug, za Milana Nikolića je dokaz nezrelosti srpske političke scene. „Više je tu neke vještine pokretanja spinova nego znanja, i više želje da se opstane nego da se nešto doprinese društvu i zemlji. Postoji stoga opasnost da ostanemo samo s profesionalnim političarima, koji će biti vrlo slični prodavačima polovnih automobila. Znači, ništa im ne bi trebalo vjerovati, a izbacivanje spinova, prevare i laži bit će njihovi jedini instrumenti".

Filip Švarm primjećuje da to nije problem oporbe. "Mi imamo državu u kojoj se vlada populistički i autoritarno, i plašim se da Srbija na ovaj način ide ka Turskoj, odnosno da se približavamo nekoj vrsti erdoganizacije Srbije. Mislim da je zato jako važno da oporba u ovom trenutku koliko toliko olabavi taj jedan monolitan blok okupljen oko Aleksandra Vučića".