"Savršeni dani" Wima Wendersa – film o japanskom javnom WC-u

Protagonist filma „Savršeni dani" (Perfect Days) je Hirayama, čovjek koji se oslanja na strogu rutinu. Svakog jutra ustaje u zoru, njeguje brkove, zalijeva pažljivo svoje biljke, ulazi u stari kombi i odlazi na posao. Usput sluša kazetu iz svoje velike kolekcije klasičnog roka iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća – od Stonesa do Kinksa. I naravno, u skladu s naslovom filma – Loua Reeda.

Hirayama je čistač javnog WC-a u tokijskoj četvrti Shibuya. Posao mu nije glamurozan – sve te četke, spužve, krpe… Ali to je važan posao, kojem se Hirayama posvećuje s puno pažnje, s istim smislom za detalj kao i svim drugim trenucima svog dana. Ulogu Hirayame preuzeo je legendarni japanski glumac Yakusho Koji i tu ulogu je s lakoćom ispunio hladnim dostojanstvom.

Sami toaleti su izuzetno lijepi. Jedan ima blistavu bijelu kupolu, kao da je tu sletio svemirski brod. Drugi je labirint od drveta. Treći ima šarene, ali transparentne zidove. Kada zbunjena Amerikanka upita kako to funkcionira, Hirayama bez riječi uđe u kabinu, zatvori vrata. Staklo postane neprozirno.

Tokijski projekt toaleta

WC-i prikazani u filmu zaista postoje u tokijskoj četvrti Shibuya. Oni su dio projekta saniranja javnih toaleta. Zaklada Nippon 2018. je pokrenula taj projekt. Koordinatorica Yamada Akiko je rekla da je cilj suzbijanje imidža javnih WC-a „kao tamnih, prljavih, smrdljivih i jezivih mjesta".

U projektu su sudjelovali vodeći arhitekti i dizajneri u zemlji, kao što su Ban Shigeru i Kengo Kuma. Uspjelo im je udahnuti novi život javnim WC-ima. Na taj način je nastalo 17 toaleta u ovom dijelu Tokija. Koncipirani su kao umjetnička djela i dostupni svakome, „neovisno o spolu, starosti ili hendikepu".

Zaklada Nippon je potom uspostavila kontakt s Wimom Wendersom, predlažući mu da snimi dokumentarni film o toaletima. Wenders jako dugo njeguje snažnu vezu s japanskom kulturom. On navodi da je film „Tokijski sumrak", koji je 1953. snimio stari japanski majstor Yasujiro Ozu, jedan od glavnih razloga zbog kojih se počeo baviti filmom. Wenders je tom redatelju posvetio svoj dokumentarac iz 1985. „Tokyo-Ga".

Japanska kultura toaleta

U ovom slučaju Wendersu nije važna samo japanska arhitektura javnih zahoda. Htio je učiniti vidljivim nešto što je duboko ukorijenjeno u japanskoj kulturi. Zato se odlučio za filmsku dramu, a ne za dokumentarac.

„S jedne strane u Japanu postoji izraziti osjećaj za „uslugu“ i „opće dobro", rekao je nedavno Wenders u jednom intervjuu. „S druge strane je čista arhitektonska ljepota javnih sanitarnih prostorija. Bio sam začuđen time do koje mjere toaleti mogu postati dio svakodnevne kulture, a ne samo jedna skoro neugodna nužnost."

I zaista, javni toaleti u Japanu su jedinstveni, u Tokiju su sveprisutni. Grad ima 53 WC-a na 100.000 stanovnika. A u Berlinu, gdje je nedavno udvostručen taj broj – ima ih na isti broj stanovnika svega 11,5.

U Japanu su čak i obični toaleti na benzinskim crpkama ili u restoranima brze hrane prava čuda zahtjevne higijene. Japan je vodeća zemlja u svijetu kada je riječ o visokoj tehnologiji toaleta, koji u pravilu imaju zagrijanu WC-dasku, ugrađeni bide za pranje i sušenje, automatsko ispiranje vodom i izbor glazbe za prikrivanje neugodnih zvukova za vrijeme vršenja nužde. Vodeći proizvođač sanitarnih uređaja u zemlji je Toto. Ta firma je i partner „Tokijskog projekta toaleta“, a ima i vlastiti muzej, u kojem se može vidjeti povijest keramičkog toaleta s vodokotlićem.

Javni toaleti kao metafora za kulturu

Za Wendersa toaleti u Tokiju izražavaju jedinstvenost japanske kulture vrijedne divljenja. Ako bismo zamislili film o berlinskom čistaču WC-a, to bi bila mračna priča. „Savršeni dani“ je nešto drugo – vrsta zen meditacije o radostima običnog života. Hirayama djeluje kao svećenik, njegovi dnevni rituali su vrsta spiritualne meditacije. Za ručak on svaki dan sjeda na istu klupu u vrtu hrama. Fotografira analognom kamerom isti svjetlosni efekt koji proizvodi krošnja drveta.

„Savršeni dani" nije naivna New Age kaša, već nježno promatranje nagrada i žaljenja u nesavršenom životu – koji jedan čovjek vrlo svjesno i smišljeno živi.