Schengenski sporazum: otvorene granice

14. lipnja 1985. Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg i Nizozemska u luksemburškom gradiću Schengenu potpisale su sporazum koji je predviđao postepeno ukidanje kontrole kretanja ljudi na zajedničkim graničnim prijelazima. Pet godina kasnije, pet država potpisalo je još jedan sporazum kojim su uređeni preduvjeti za slobodno kretanje ljudi.

Kašnjenje zbog ponovnog ujedinjenja Njemačke

Do konačnog stupanja Schengenskog sporazuma na snagu 26. ožujka 1995. potrajalo je još pet godina – razlog kašnjenja bilo je i ponovno ujedinjenje Njemačke. Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Portugal tog su dana ukinule graničnu kontrolu. Amsterdamskim ugovorom, koji je na snagu stupio 1999. godine, Schengenski sporazum integriran je u zakonodavstvo Unije, što je značajno doprinijelo ostvarenju slobodnog kretanja robe i ljudi, jednom od najvažnijih načela zajedničkog unutarnjeg tržišta.

Osim ukidanja graničnih kontrola, u 142 članka sporazuma definirano je usklađivanje viznog režima i politike prema azilantima, zajednička borba protiv trgovine drogom i pojačana kontrola na vanjskim granicama. Stvoren je i Schengenski informacijski sustav (SIS) kojim policijske postaje EU-a u roku nekoliko sekunda mogu razmijeniti podatke o traženim osobama.

Širenje Schengenskog prostora

Nakon nekoliko proširenja, Schengenski sporazum trenutno se primijenjuje u 25 europskih zemalja. Uz 22 članice Europske unije (Belgija, Danska, Njemačka, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Austrija, Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Češka, Mađarska), u sporazumu u potpunosti sudjeluju i Island, Norveška i Švicarska. Za Irsku i Ujedinjeno kraljevstvo vrijede posebni propisi. Na Cipru će pitanje ukidanja graničnih kontrola ostati nejasno dokle god se ne razriješi ciparski sukob. Bugarska i Rumunjska isto tako još čekaju da uđu pod okrilje Schengenskog sporazuma.

Za građane EU-a sloboda kretanja unutar Schengenskog prostora danas je gotovo u potpunosti ostvarena. U iznimnim slučajevima, recimo za održavanja velikih međunarodnih događaja, granične kontrole mogu se privremeno ponovno uvesti.

Tako je to bilo, recimo, u vrijeme održavanja Europskog i Svjetskog prvenstva u nogometu te uoči summita NATO-a ili G8. U svrhu razrade jedinstvene procedure za Schengenski prostor, sporazum je proširen i na državljane zemalja koje nisu članice Europske unije, azilante i legalne useljenike.