Sumte - selo izbjeglica

Prvi autobus s 50 izbjeglica je stigao kasno navečer početkom tjedna u mjesto Sumte. Ostali autobusi slijede. Ukupno bi u selo u donjosaskoj provinciji trebalo biti smješteno i do 750 izbjeglica. U Sumteu živi svega 102 žitelja no tu je i 20 ispražnjenih uredskih zgrada koje je savezna pokrajina Donja Saska unajmila i preuredila za smještaj izbjeglica.

Otvoreni strahovi

Kantina je uređena tako da može opskrbljivati čak i do 1.000 izbjeglica. Zato mnogi ovdje misle da je to zapravo konačna brojka s kojom se treba suočiti. Isprva, kada je još prije nekoliko tjedana u medije procurila vijest o namjeri da se u ovom selu smjesti deset puta više izbjeglica od stanovnika, mnogi nisu vjerovali u glasine. “Isprva smo mislili da je riječ o šali. No sada vidimo da su planovi ozbiljni. Atmosfera u selu baš i nije pozitivna. Nitko ne zna što nas čeka“, rekao je načelnik sela Christian Fabel na prvu vijest o dolasku izbjeglica.

Ministarstvo unutarnjih poslova Donje Saska je nakon toga organiziralo sastanak na kojem je mještane informiralo o planovima. Pitanja je bilo mnogo: gdje će izbjeglice kupovati, hoće li mobilna mreža moći izdržati toliko novih korisnika, tko će jamčiti za sigurnost? Mnogi su otvoreno izrazili svoje dvojbe i strahove po budućnost sela koje djelimice živi i od turizma. Vlasti su obećale sigurnost no danas su mnoga pitanja ostala otvorena.

Radikali ne miruju

Otada je ovo zaboravljeno seoce uz Labu postalo predmetom pisanja medija diljem Njemačke, ali i svijeta. „Nama je samo stalo do toga da funkcionira kakav-takav suživot“, kaže poduzetnik Dirk Hammer. On, kao i mnogi u selu, smatra da je broj izbjeglica u odnosu na broj mještana jednostavno prevelik. U međuvremenu je ministarstvo unutarnjih poslova gornju moguću granicu broja izbjeglica smanjilo na 750. Strani mediji su pisali i o desno-ekstremnim snagama u selu koje otvoreno govore o „azil-teroru“. Hammer, koji je ovih dana razgovarao s reporterima iz cijelog svijeta, je New York Timesu objasnio kako većina u selu želi pomoći. „Mi se moramo jasno ograničiti od desnih radikala“, kaže Hammer. No i on je svjestan toga da u Sumteu nakon dolaska izbjeglica mnogo toga više neće biti kao prije.

Suzdržana dobrodošlica

Pritom preuređenje nekadašnjih uredskih prostorija u smještaj za izbjeglice ne bi bio moguć bez angažmana lokalnog stanovništva. „Djelomice se radilo o zaista teškom fizičkom radu“, kaže predstavnik humanitarne udruge ASB koja je zadužena za izbjeglički smještaj u Sumteu. I mještani su profitirali od dolaska izbjeglica. Mnogi su ovdje pronašli zaposlenje. No prve autobuse nije dočekao odbor za doček. Načelnik sela je trezven: „Ugovor o najmu uredskih zgrada traje samo godinu dana. Vidjet ćemo što će biti nakon toga“.