Sindikata kakvih znamo otprije „više nema“

Masovna okupljanja radnika u BiH više nitko i ne spominje, iako se radnička prava u zemlji stalno krše. Povremeno se u krugovima tvornica ili ispred sjedišta entitetskih i kantonalnih vlada okupi desetak ili više očajnih radnika koji traže svoja prava, s malim izgledima za uspjeh. Iako je takvih primjera sve više, u BiH već godinama nema masovnijih radničkih protesta.

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Ismet Bajramović kaže da su sindikalne slobode u BiH u mnogim aspektima ugrožene. „Manifestira se to i kroz brisanje sindikata iz sudskih registara, što je bio slučaj i sa Sindikatom osnovnog obrazovanja u Federaciji BiH. Sindikati se bore s neodgovornom administracijom i vlasti koja bi trebala biti naš socijalni partner na putu ka Europskoj uniji (EU). Usprkos tome, i složenoj političkoj situaciji, sindikati opstaju. Jedini u regiji smo uspjeli sačuvati centralu koja nije pretrpjela podjele, osim što je formiran Sindikat Republike Srpske (RS), ali taj sindikat nije organiziran na interesnoj osnovi, nego na pripadnosti entitetu", ističe Bajramović za Deutsche Welle.

Zakon o radu po mjeri kapitala, a ne radnika

Bajramović je posebno ogorčen na Vladu Federacije BiH. „I kada smo s poslodavcima dogovorili i potpisali Kolektivni ugovor na osnovu novog, oktroiranog Zakona o radu, Vlada Federacije BiH se upetljala i gotovo do kraja nam pokvarila taj posao. Mogu reći da u ovom trenutku Udruženje poslodavaca ima daleko više sluha za sindikalne zahtjeve od vlade. To je desničarska vlada koja nema sluha za radničku klasu", kaže Ismet Bajramović.

Sa sličnim problemima suočava se i Savez sindikata Republike Srpske (RS), tvrdi predsjednica Ranka Mišić. „Položaj sindikata nikada nije bio teži. Trpimo žestoke udare različitih politika i političara kako bi se sindikat razbio ili marginalizirao. To nije odlika samo RS-a, nego i BiH i čitave regije. Primjećujemo da je i uloga medija u dobrom dijelu usmjerena ka realizaciji tog cilja. Sindikati u ovom trenutku vode dvije bitke. Jedna je bitka za interese radnika, a druga za opstanak sindikata kao radničke organizacije. Vlasnici kapitala i političari rade na osnivanju tzv. 'žutih', podaničkih sindikata radi ostvarivanja svojih ciljeva. Činimo sve što možemo kako bismo se izborili za radnička prava, ali Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka, dakle oni koji upravljaju procesima u BiH, bili su jači, i zakoni, poput novog Zakona o radu, pišu se po mjeri kapitala, financijskih centara moći i korumpiranih političara, a ne po mjeri radnika", kaže Ranka Mišić za Deutsche Welle.

Problemi isti, ali zajednička borba „nije u skladu s Ustavom"

Problemi radnika u BiH su isti ili slični, bez obzira na to jesu li oni zaposleni u Federaciji BiH ili RS-u. Međutim, zajedničke sindikalne akcije nema niti će je, ako je suditi po riječima naših sugovornika, biti u skorije vrijeme. I Ranka Mišić i Ismet Bajramović potvrđuju da bi zajednički radnički protesti ili druge sindikalne akcije u BiH koje bi u organizacijskom smislu uključivale sindikate iz oba bh. entiteta bile okvalificirane kao „unitarističko djelovanje".

„U ovom trenutku nije moguće zajedničko djelovanje, a da to ne bude okvalificirano kao 'unitaristička akcija'. Možemo jedni drugima davati podršku, obučavati kadrove, posjećivati se i educirati. Sve ostalo bi bilo podložno etiketiranju. No, moramo biti i realni, socijalni dijalog se i u skladu s Ustavom ne vodi na nivou BiH", kaže Ranka Mišić.

Sindikalna rukovodstva na kandidatskim listama

Sindikata i njegove uloge kakve se sjećamo prije 1992. godine više nema“, kaže politički analitičar Almir Terzić. On pojašnjava zbog čega su sindikati i radnička prava „bačeni na koljena". „Politika je preuzela dominantnu ulogu i u sindikatima. Isto čine i vlasnici pojedinih kompanija, posebno velikih koji su organizirali svoje sindikate. Prije nekoliko mandata cijela sindikalna rukovodstva su se nalazila na kandidacijskim listama pojedinih političkih partija. Zato su radnici izgubili povjerenje u sindikat. Koketiranjem s vlastima predstavnici sindikata borili su se za vlastiti status, a kada je trebalo štititi radnička prava, vlast ih je držala u šaci, proglašavala nereprezentativnim ili je formirala paralelne sindikate. Zato su sindikati danas više formalne udruge nego instrumenti zaštite radnika i njihovih prava", kaže Terzić za Deutsche Welle.