Sinti i Romi u suvremenoj umjetnosti

U zemljama Europske unije živi oko 6,2 milijuna Roma i Sintija, dok ih sveukupno u Europi, prema najnovijim procjenama živi više od 11 milijuna. Ovisno o tome u kojoj zemlji žive, Romi i Sinti se međusobno razlikuju prema religiji, jezicima te ekonomskom položaju. U nekim europskim zemljama ovaj narod živi neprekidno već stoljećima. Samim time predrasude i uvriježena mišljenja kako je riječ o nomadima koji se „seljakaju“ po Europi, nekako i ne drži vodu. Pa ipak, predrasude većinskog stanovništva oduvijek su bile izvor diskriminacije i potiskivanja na sam rub društva. Ovaj osnovni problem s kojim Sinti i Romi i danas žive u europskim gradovima i selima, izdvojen je odmah na početku dvodnevnog kongresa „Tko je ovdje cigan“, održanog u Berlinu i tijekom kojeg je otvorena i nova izložba pod naslovom „Aspekti romskog načina života u suvremenoj umjetnosti“. Kongres i izložba su nastali pod pokroviteljstvom Naklade za kulturu Allianz i Saveznog ureda za političku naobrazbu u Berlinu.

   

Svakodnevne diskriminacije i nasilje

„Jedna uzrečica kaže: u širem smislu je jedan Rom isto čovjek. Cigani se razmnožavaju kao štakori“, samo su neke od zastrašujućih rečenica koje je na otvorenju spomenute izložbe, iz jedne reportaže o Romima u Rumunjskoj, izdaneprije samo 20 godina, pročitala Hertha Mueller. Dobitnica Nobelove nagrade za književnost izrazila je, međutim, i svoju bojazan da je ovaj tekst i danas na neki način aktualan.

Naime, položaj Sintija i Roma nije samo ugrožen u zemljama poput Rumunjske i Bugarske već i u drugim članicama EU-a. Prema istraživanjima europskih organizacija za poštivanje ljudskih prava, oko 60 posto Sintija i Roma svakodnevno doživljavaju diskriminacije kada je u pitanju stjecanje nekog novog radnog mjesta. Njih čak 25 posto svjedoči o lošem ili nikakvom odnosu liječnika i medicinskog osoblja prema njima, dok je oko 18 posto pripadnika ovog naroda već češće doživjelo prijetnje zbog svoje etničke pripadnosti. Situacija je posebno dramatična u Mađarskoj gdje je samo tijekom 2009. godine ubijeno 11 Sintija i Roma.  

Ovaj je narod i tijekom nacističkog terora u Europi doživio masovna uništenja i diskriminacije. No, za razliku od primjerice stradalih židova koji su nakon rata priznati kao žrtve nacionalsocijalizma i genocida koji je nad njima počinjen, Romi i Sinti na ovo priznanje su čekali dugi niz godina. Tek je Helmut Schmidt, ondašnji njemački kancelar, 1982. godine masovna ubojstva pripadnika ovog naroda proglasio također djelom genocida na osnovi rasizma. Do tada je naime službeno vrijedilo – za razliku od drugih, Sinti i Romi su u koncentracijske logore bili deportirani isključivo zbog kriminala koji su činili.

"Hotel Gelem"

Koje i kakve traume je ova nepravda izazvala i na potomcima ubijenih Roma u Europi, prikazuje i niz radova na novootvorenoj izložbi. Tako primjerice Ceija Stojka, koja je rođena 1933. godine u Austriji i koja je u Hitlerovim logorima izgubila roditelje, traume svog djetinjstva izražava u nizu vrlo ekspresivnih akvarela pod nazivom „Auschwitz je moj ogrtač“ i „Smrt sjedi na krematoriju“. Sličnim dramatičnim radovima nabijenim vrlo jasnim osjećajima predstavlja se i njezin brat Karl, autodidakt koji je slikarstvo kao način suočavanja s prošlošću otkrio tek u poznim godinama života. 

Na izložbi koja se može vidjeti u berlinskom Kulturhausu Bethanien, dvojica njemačkih umjetnika, Christoph Wachter i Mathias Jud, predstavljaju svoju tzv. intervenciju u urbanom prostoru pod naslovom „Hotel Gelem“. Projekt je nastao kao reakcija na sudbinu koju je doživjela jedna romska obitelj. Nju je jedna dubiozna organizacija za humanitarnu pomoć izbacila iz stana nakon čega Romima nije preostalo ništa drugo nego da se presele u Berlinski park i počnu život pod otvorenim nebom.

Projekt dvojice umjetnika nudi naime isto to – tko želi može na neko vrijeme pokušati živjeti baš kao i spomenuti Romi i kao tisuće njihovih sunarodnjaka diljem Europe. „Hotel Gelem“ koji svoje podružnice ima kako u spomenutom Berlinskom parku tako primjerice i u jednom izbjegličkom logoru na Kosovu, može se rezervirati preko interneta. „Jamčimo  mnoštvo novih iskustava i zanimljivih susreta ali isto tako i minimum komfora i udobnosti“, kažu umjetnici. Riječ je naime o tome da tko želi može doista na neko vrijeme pokušati živjeti i spavati pod otvorenim nebom, na najjednostavnijim madracima ili pak u više nego zastrašujućim izbjegličkim kampovima.

„Projektom smo prvenstveno željeli skrenuti pozornost na sudbinu i nepravdu koju doživljavaju Romi u Europi. Primjerice, usprkos prosvjedima organizacija za humanitarnu pomoć i poštivanje ljudskih prava, oko 12.000 kosovskih Roma u Njemačkoj čeka gotovo sigurno izbacivanje iz zemlje i prisilan povratak na Kosovo u sljedećih tri ili četiri godine. Tamo ih osim nesigurne budućnosti ne čeka ništa“, kaže Christoph Wachter.

Autorica: Silke Bartlick / Željka Telišman

Odg. urednik: Anto Janković