Država kojom vlada strah

Kuhanje obroka, razgovor na arapskom, razmjena informacija o tome što se događa u Siriji - za Devrana su to najljepši trenuci tjedna. Ovaj 25-godišnji Kurd već dvije i po godine živi u Bochumu. Daleko je od svoje obitelji i od svega što mu je poznato od ranije. Devran je napustio Siriju kada je za njega postalo preopasno. Ovaj student se na početku pridružio prosvjedima protiv predsjednika Bašara el-Asada u gradu Kamšli na sjeveroistoku Sirije. Nekoliko dana kasnije je uhićen.

"Tukli su me dok nisam izgubio svijest", priča Devran. 16 dana je proveo u zatvoru. Policija ga je šikanirala i nakon što je pušten kući. To se događalo i u Kamšliju i u Alepu, gdje je studirao. Postalo mu je jasno da mora što prije napustiti zemlju.

Njegov otac je uz pomoć krijumčara organizirao bijeg. Jedne noći je prešao granicu s Turskom. Po prvi put u životu napustio je Siriju, ne znajući kada i hoće li se uopće vratiti.

Preko grada Kziltebe, nastanjenog Kurdima, stigao je u Istambul. Tamo je čekao mjesec dana, dok na njega nije došao red. S još trojicom izbjeglica se smjestio u mali prostor između kartonskih kutija natovarenih na jedan kamion. Put je trajao četiri dana. Bio je stalno u strahu da će biti otkriveni prije nego što stigne na odrediše. Devran je htio stići do Njemačke, tu već živi njegov brat.

Rat prijeti svima

Devran je imao sreće. Vozač kamiona mu je pomogao da se prebaci do Bielefelda. Tu je podnio zahtjev za politički azil. On je jedan od 105.000 Sirijaca koji se od 1.1.2011. nalaze u Njemačkoj. Taj broj je svakoga dana sve veći.

Otkako je takozvano Arapsko proljeće 2011. zahvatilo i Siriju, ova zemlja se nalazi u građanskom ratu. Stotine tisuća stanovnika SIrije se našlo između linija bojišnice pobunjenika i armije. Uz sve to prijetnju predstavljaju i pripadnici pokreta Islamska država. Oni sprovode brutalno nasilje nad ljudima druge vjeroispovijesti i drže velika područja Iraka i Sirije pod svojom kontrolom.

Milioni ljudi u bijegu

"Trenutno se nalazimo u najvećoj izbjegličkoj krizi u proteklih nekoliko desetljeća. U principu se to može poistovjetiti sa stanjem s kraja tridesetih godina prošlog stoljeća, kada su nacisti vršili progone, ili s onim nakon završetka Drugog svjetskog rata", kaže Bernd Mesovic iz organizacije za ljudska prava ProAsyl. Iz Sirije je u protekle četiri godine izbjeglo oko četiri milijuna ljudi. U samoj Siriji je u bijegu još oko šest milijuna stanovnika.

Desetljećima su tamo mirno živjeli muslimani, kršćani, Druzi i brojne druge etničke manjine. Građanski rat je doveo do podjele stanovništva po etničkim i konfesionalnim linijama. Potez od grada Alepa do glavnog grada Damaska uglavnom kontroliraju pristalice predsjednika Bašara el-Asada. Njih podržavaju etničke manjine i dijelovi sunitskog srednjeg i višeg sloja. Režim podržavaju i Iran i libanonska milicija Hezbolah.

Borba za preživljavanje

Na sjeveru i istoku Sirije brojna područja kontroliraju pripadnici tzv. Islamske države (IS). Oni se bore protiv Kurda i svih ostalih koji im se suprotstave. Protivnici IS-a su pristalice fronta Al Nusra. Za ovu organizaciju se navodi da je bliska terorističkoj mreži Al Kaida i ona se također bori protiv Asadovog režima. Na jugu se protiv IS-a i režima bore pripadnici umjerenih pobunjeničkih struja poput Slobodne sirijske armije. Na njihovoj strani su i brojne naoružane milicije. Borbe u Siriji ne samo da su razrušile socijalnu strukturu ove zemlje, nego i svaku osnovu za rad gospodarstva. Stotine tisuća Sirijaca se bori za preživljavanje.

Devran je imao sreće. On je dobio status izbjeglice i smije ostati u Njemačkoj. Već nekoliko mjeseci ide na tečaj njemačkog jezika i radi u jednom arapskom kafiću. Novi početak mu je bio težak, kaže on. "Jezik je drugačiji, ljudi također. Drugačije su i ulice, zgrade, sve... Stvari su malo lakše jer Njemačka strancima nudi tečajeve integracije."

Strah od "Islamske države"

I nakon svega što je prošao, Devran tvrdi da bi se opet odlučio na bijeg. "Svi Kurdi, svi Sirijci se sada boje Islamske države. Teroristi uništavaju gradove, otimaju žene i djecu, ubijaju muškarce. Nisam mogao ostati tamo. Imao sam izbor: ili da se prihvatim oružja i borim se protiv IS-a i režima, ili da pobjegnem."