Sirija - postoji li neko drugo rješenje?

Ni promatračka misija Arapske lige, niti brojni međunarodni apeli, kao ni sankcije Europske unije, SAD-a, Turske i pojedinih arapskih zemalja nisu mogli pridonijeti smirenju situacije u Siriji. Naprotiv, sirijske snage sigurnosti pojačano koriste topništvo za napade na naseljena područja u kojima se kriju pobunjenici. I proteklog vikenda (3./4.03.2012) su Asadove snage napale nekolicinu pobunjeničkih uporišnih gradova. Pobunjenici okupljeni u takozvanoj "Slobodnoj sirijskoj vojsci", koja se većinom sastoji od prebjeglih bivših vojnika Asadove vojske, dugo su pružali otpor. Pa ipak - Asadovim trupama sada je pošlo za rukom osvajanje Homsa.

Pati stanovništvo a ne režim

I 26. veljače, dan kada je održan referendum o ustavnim promjenama, nije donio preokret kad je u pitanju kriza koja već godinu dana traje u Siriji. Kako i bi, kad sva moć i dalje ostaje u rukama predsjednika, a ostali državni organi su samo „ukras“. Političke aktivnosti na religijskoj osnovi ili plemenskoj pripadnosti i dalje su zabranjene, kao što je i dalje na snazi pravilo da samo musliman smije biti predsjednik. Referendum o ustavu, kao i prijedlog o njegovim promjenama su prije svega simbolična politika, smatra stručnjak za Bliski istok André Banks iz instituta Giga u Hamburgu. "Asadov režim želi svijetu pokazati da i dalje ima kontrolu nad zemljom. U međuvremenu se čini da gospodarske sankcije djeluju, no, one više pogađaju civilno stanovništvo nego režim", kaže André Banks. Stanovništvo pati zbog nedostatka goriva i plina butana. Uvozne robe ponestaje a domaći proizvodi postaju sve skuplji. Ne može se govoriti o tome da su sankcije dovele do političkih promjena. „To pak leži na tome da Asad još uvijek u inozemstvu ima saveznike, one koji ga podržavaju. Stoga samo uvođenje sankcija ne može ni dovesti do nekih velikih političkih pomaka“, kaže Banks.

Želi li Asad građanski rat?

Asad je, čini se, još uvijek siguran da može pobijediti u ovim sukobima. Gledajući se vojne stran, njemu bi to i moglo poći za rukom obzirom da su pobunjenici loše opremljeni i stoga mu ne predstavljaju značajnu protutežu. No, dok Sjedinjene Američke Države odbijaju naoružavanje sirijskih pobunjenika, Saudijska Arabija je već najavila da će "Slobodnu sirijsku vojsku" opremiti oružjem. Ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije princ Saud al Faisal drži da Sirijci imaju pravo primiti oružje u svoje ruke kako bi se obranili od Asadovog režima. "Saudijska Arabija situaciju u Siriji očito ocjenjuje tako kao da se građanski rat više ne može izbjeći", kaže Volker Perthes, šef Zaklade za znanost i politiku u Berlinu. Međutim, ovdje postoji i jedna političko-moralna dilema: broj žrtava bi u tom slučaju mogao narasti, ali, istodobno se ne može previdjeti argument pobunjenika koji kažu da bi Asadovu vojsku mogli bolje držati na odstojanju kada bi imali više oružja. Perthes polazi od toga da vlada u Damasku čak želi građanski rat. U ratu bi, kaže on, postojala dva fronta i međunarodna zajednica bi morala zadržati neutralnost, odosno, distance prema obje strane. Tek u nekom slijedećem koraku bi se onda moglo razgovarati o posredovanju međunarodne zajednice.

No, građanski rat u Siriji bi se međutim mogao odraziti destabilizirajuće na susjedne zemlje u regiji –na kurdsko područje u Turskoj, Irak, Libanon i na izraelsko-palestinski sukob, kao i na Jordan. "Stoga do sada i nije došlo do vojne intervencije. Geostrateško stanje u Siriji je potpuno drugačije nego u Libiji", kaže André Banks s instituta Giga. On drži da je Zapad suzdržan budući da ne želi biti uvučen u jedan regionalni sukob koji bi osim toga mogao i dugo potrajati.

Zahtjev za humanitarnom pomoći

Mnoge međunarodne organizacije govore o humanitarnoj krizi u Siriji. No, one ujedno odbacuju mogućnost uspostavljanja takozvanih humanitarnih prolaza. Kako kažu u organizacijama, prolazi nemaju mandat Vijeća sigurnosti UN-a pa samim time oni nisu ni legitimni. Ono što se zahtijeva je da se humanitarnim organizacijama odmah omogući ulazak u zemlju. Zahtjev za tim je sada čak uputila i Kina, koja je do sada, zajedno s Rusijom, blokirala rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom bi se osudilo nasilje u Siriji.

Međunarodni Crveni križ još uvijek bezuspješno čeka na odobrenje Damaska da pružiti pomoć stanovništvu. Humanitarcima se navodno iz sigurnosnih razloga zabranjuje pristup tisućama civila kojima je nužno potrebna pomoć. Koordinatorica UN-a za humanitarnu i hitnu pomoć Valerie Amos bi od srijede do petka (07.-09.03.) trebala boraviti u Siriji, nakon što su je u tome proteklih dana spriječavali članovi režima u Damasku. Njezin cilj je, kako je rekla, "pozvati sve strane kako bi se humanitarnim organizacijama omogućio slobodan pristup kako bi mogli iz gradova izvesti ozlijeđene i dostaviti potrebnu pomoć onima kojima je ona potrebna". I Kofi Annan, posebni izaslanik UN-a i Arapske lige za Siriju, bi slijedeće subote (10.03.) trebao stići u Siriju.

Može li Asad otići u egzil?

Režim u Damasku još uvijek vjeruje u pobjedu kao i u ponovno etabliranje na političkoj sceni, mišljenje je stručnjaka za Bliski istok Perthesa. „Zadatak međunarodnih posrednika, kao primjerice Kofija Annana, je prije svega da režimu da do znanja da je politički gledano, upropašten“, dodaje Perthes i pojašnjava da ako vojnici nastave dezertirati, gospodarska bijeda postane veća i Rusija promijeni svoje stajalište, da bi to mogla biti značajna poruka Asadu. „On će tek onda uvidjeti da nema više povratka u situaciju od prije početka prosvjeda“, kaže ovaj stručnjak. On navodi da u obzir dolazi i mogućnost eventualne primjene tzv. "jemenskog rješenja" i u Siriji. Ono bi značilo oslobađanje kažnjavanja i osiguravanje određenog dijela bogatstva za predsjednika koji bi zatim otišao u egzil. Rusija bi tu, primjerice, mogla poslužiti kao zemlja koja bi primila Asada, zaključuje Perthes.

Autorica: Diana Hodali / Marina Martinović

Odg.ured: Željka Telišman