Sirija: trećina ljudi s invaliditetom

Obitelj Al Hasan je do sada dva puta u Siriji bila žrtva kazetnih bombi koje je lansirala Rusija, oba puta s užasnim posljedicama.

Abd al Hadi Miteb al Hasan (23) priča da je njegov otac ubijen tijekom zračnog napada na kamp za raseljene osobe u Idlibu, koji kontroliraju pobunjenici.

Obitelj je podrijetlom iz sela u blizini grada Hame u središnjoj Siriji, ali se tijekom građanskog rata preselila na sjever koji je pod kontrolom oporbe.

Drugi put, dvije al Hasanove sestre su se igrale ispred kampa kada su eksplodirali ostaci kazetne bombe. „Rua je izgubila oko, a Doa šaku", kaže Al Hasan za DW. „Odveli smo ih u bolnicu u Idlibu i tamo sam ostao s njima mjesec dana."

To je bilo pre više od godinu dana. Sada dvije djevojčice, od devet i deset godina, pokušavaju živjeti normalnijim životom usprkos povredama. Ali to je jako teško, kaže Al Hasan.

„Osim amputacije ruke, Doa ima problema s nogom", objašnjava brat te djevojčice. „Potrebna im je posebna njega, ali ovdje nema ničega za njih. Sve je na meni i njihovoj majci. Toliko je mnogo teških dana, posebno zato što živimo u šatorima i jako je vruće.“

Koliko je osoba s invaliditetom?

Prema brojkama koje su 2021. godine prikupili Ujedinjeni narodi (UN), nakon više od desetljeća građanskog rata oko 28 posto sirijskog stanovništva, starijeg od dvije godine, ima neku vrstu invaliditeta.

Brojke su još veće u dijelovima sjeverne Sirije. Regija u kojem živi obitelj Al Hasan, koji kontroliraju oporbeni borci, u velikoj mjeri ovisi od humanitarne pomoći jer tamo nema medicinskih ustanova.

UN navodi da oko 37 posto stanovništva na sjeveroistoku Sirije pati od neke vrste invaliditeta. To je više od dva puta veći prosjek od svjetskog, koji iznosi oko 15 posto.

„Statistika nije toliko visoka samo zbog rata“, kaže Emina Ćerimović, zadužena za prava osoba s invaliditetom u organizaciji Human Rights Watch koja je pomogla u izradi izvještaja o ovoj temi.

„Ne radi se samo o tome da je netko upucan ili povrijeđen u granatiranju, već se radi o nedostatku zdravstvene zaštite i drugih usluga. Sve je to dovelo do toga da mnoga deca i odrasli razviju invaliditet koji inače ne bi imali.“

Humanitarne organizacije s kojima je DW razgovarao vjeruju da je stvarni broj osoba s invaliditetom veći nego što pokazuje istraživanje UN-a iz 2021.

„Tada nisu svi pobrojani. Metodologija koja je korištena ne uključuje probleme mentalnog zdravlja ili psihosocijalne smetnje. Tako da se bojimo da su brojke još veće“, dodaje Ćerimović.

Brojke su također porasle nakon razornog potresa koji je pogodio Tursku i sjevernu Siriju u veljači ove godine, potvrđuje Myriam Abord-Hugon, šefica sirijskog ogranka humanitarne organizacije Handicap International.

„U Siriji je nakon potresa bilo teško dobiti medicinsku njegu. Bolnice su bile potpuno preopterećene“, prisjeća se ona. „Nisu bili u stanju brinuti se o svima kako treba. Dakle, iako ne mogu reći koliki je sada postotak osoba s invaliditetom u regiji, on će definitivno biti mnogo viši od onog koji smo imali na početku godine."

„Videli smo mnogo novih slučajeva nakon potresa“, potvrdio je Mohamed al Mahmud, direktor Sirijske mreže za osobe s invaliditetom (SND) sa sjedištem u Idlibu. Oni koji se bave ovom temom često je opisuju kao „nevidljivu“ ili „skrivenu“.

Zašto se invaliditet opisuje kao „skriveni"?

„Skrivena" priroda problema može se dijelom objasniti zbog toga kako se manifestira, kaže Abord-Hugon. Invaliditet se definira kao oštećenje koje ograničava sposobnosti osobe i „ako vidite invalidska kolica na ulici, onda je to prilično očigledno", rekla je za DW.

„Ali to se odnosi i na nekoga tko ne može pravilno hodati – možda je pogođen ili je slomio nogu i ona nije zarasla kako treba. Ili to može biti netko tko ima poteškoća sa sluhom ili vidom. Dakle, to je ono što ne možete vidjeti."

Emina Ćerimović također smatra da u posljednje vrijeme nije bilo dovoljno fokusa na sirijskim osobama s invaliditetom jer, usprkos zabrinjavajuće visokim brojkama, sukob traje već toliko dugo da nema rješenja na vidiku, a neprestano se pojavljuju mnogi drugi problemi — kao što je borba oko prekogranične isporuke pomoći i politički problemi koji se tiču autoritarnog sirijskog režima na čelu s Bašarom al Asadom.

Istraživači s britanskog Instituta za razvojne studije kažu da je teško znati koliko je osoba s invaliditetom bilo u Siriji prije nego što je rat počeo 2011. godine zbog „nedostatka sustavnog istraživanja, postojanja negativnih društvenih stigmi koje sprječavaju otkrivanje invaliditeta i općih poteškoća povezanih s postotkom invaliditeta“.

Veća socijalna inkluzija za osobe s invaliditetom

Raja al Džadir, istraživač i borac za prava osoba s invaliditetom, koji je rođen u Iraku, tvrdi: „Ako se u arapskoj kulturi rodite s invaliditetom, često ste u očima društva prikazani kao 'neuspjeh'“.

Aktivisti poput Al Džadira tvrde da treba mnogo toga napraviti kada su u pitanju prava i poštovanje osoba s invaliditetom u regiji, a i šire.

U nekim dijelovima Sirije sada svaka obitelj poznaje nekoga s nekom vrstom invaliditeta, kaže Abord-Hugon.

Ona smatra da se stvari možda polako kreću s mrtve točke kada je u pitanju percepcija osoba s invaliditetom. „Ljudi vide da invaliditet nije Božja volja ili sudbina. Time se potencijalno poboljšava društvena uključenost osoba s invaliditetom."

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu