Sirijac traži roditelje na granici Poljske i Bjelorusije

Tridesettrogodišnji Haval Rojava (ime je promijenjeno, op. ur.) dvanaest godina nije vidio roditelje. Taj Kurd iz Sirije od 2009. godine živi u Austriji, kamo je došao kao izbjeglica i gdje je kao frizer pokrenuo vlastiti biznis. Sada bi, kaže, sve moglo propasti. Haval gubi mušterije, a nepodmireni dugovi sve su veći. On međutim ne može raditi svoj posao u Austriji – trenutno je u Poljskoj, želi biti što bliže roditeljima.

Po Havalovim riječima, majka (55) i otac (60) se već nekoliko dana nalaze u šumama u bjeloruskom graničnom području prema državama EU-a, Poljskoj i Litvi. Bez vode, hrane i lijekova. Kad god im se ukaže prilika da napune mobilne telefone, iskoriste je, kaže Haval za DW. Dva puta je uspio otkriti gdje se nalaze, uz pomoć aplikacije za lociranje, ali već nekoliko dana ne može ih dobiti. „Bila je loša ideja da dođu u Bjelorusiju“, dodaje samokritično mladi čovjek.

Haval je unajmio sobu u jednom hotelu u Poljskoj, nedaleko od granice s Bjelorusijom. Tijekom razgovora za DW svako malo mu zvoni telefon. Ispričava se što se povremeno javlja – mogao bi biti važan poziv. Nada se da će, kada telefon sljedeći put zazvoni, biti „korak bliže“ roditeljima. Od majke i oca dijeli ga nepunih trideset kilometara zračne linije, ali oni su i dalje nedostupni.

„Moji roditelji nisu došli u Bjelorusiju zbog novca ili zbog rata u Siriji“, kaže Haval. Njegove dvije sestre već godinama žive u Njemačkoj, dok su brat i on u Austriji. „Moja majka je jednostavno rekla: ’Nisam vidjela djecu više od deset godina’. Ona i otac uopće nisu mogli naviknuti se na život u Austriji, njihov mentalitet je sasvim drugačiji. Jedini razlog što su se našli u ovoj situaciji je taj što su htjeli vidjeti svoju djecu", naglašava Haval.

Dileme muslimana

Roditelji su, kaže, u jednoj turističkoj agenciji u Siriji kupili kartu za Minsk. Takva putovanja su tamo u ponudi na svakom uglu. I on sam je do sada smatrao da je to dobro. „Samo sam razmišljao o tome da ću konačno ponovo vidjeti majku i oca." Haval kaže da je on Siriju napustio jer taj rat nije bio njegov. S obzirom na to da je izbjegao služenje vojnog roka, u rodnoj zemlji mu prijeti smrtna kazna.

„Ali i kada bi me netko iz IS zaustavio – ubio bi me ako bi otkrio da sam Kurd“, dodaje Haval. „Tako je to: bježimo od fundamentalista, jer hoće da nas ubiju, a kada stignemo do granica Europe, govore nam da smo muslimani. Dakle, bježiš da bi pronašao neko sigurno mjesto na kojem te fundamentalisti ne mogu pronaći, a budeš odbijen zato što si musliman. Znaš li koliko je to teško?" Zatim kratko izlazi jer je ponovo zazvonio telefon, ali ni taj poziv ne donosi ništa novo.

Izvanredno stanje u pograničnom području

U hotelu u kojem je odsjeo Haval je upoznao aktivisticu Magdalenu Luczak iz poljske humanitarne organizacije „Grupa granica". Ona kaže da joj se mladi Sirijac povjerio kada je vidio nju i druge pomagače kako pakiraju pakete pomoći za migrante.

„Nije znao da je kod nas na granici izvanredno stanje i da Poljaci bez dozvole ne mogu pristupiti tom području“, kaže za DW Magdalena Luczak. „To ga je šokiralo. On je mislio da će moći doći barem do granice kako bi tamo roditeljima predao hranu, piće i tople stvari. Kada je shvatio da ni mi to ne možemo, bio je očajan.“ Magdalena Luczak smatra da su šanse da Haval vidi svoje roditelje jednake nuli, kao i da su njegovi roditelji već više puta bili žrtve ilegalnih ’pushbackova', odnosno protjerivanja.

Bez priljeva izbjeglica

To što je ona doživjela na granici, „mnogo je gore" nego što je ranije mogla pretpostaviti. Radi se o ljudima i njihovim sudbinama – ne o priljevu izbjeglica: „Nitko nas ovdje ne pita za financijsku pomoć. Svi traže samo jedno – mogućnost da prežive i da budu u nekoj sigurnoj zemlji“, objašnjava humanitarka.

I Haval nekoliko puta tijekom razgovora za DW naglašava da su njegovi roditelji imućni i da im nije potrebna financijska pomoć. „Siromašan čovjek ne kupuje kartu za 16.000 ili 20.000 eura. Pokažite mi jednog Poljaka ili Europljanina koji će toliko novca dati za kartu. Ljudi koji se nalaze ovdje u pograničnom području imaju novac, ali ipak u ratu niste sigurni.“

Pucnji upozorenja iz Bjelorusije

Njegovi roditelji, kao i ostale migrantice i migranti, u Bjelorusiji nisu sigurni. Graničari prate i promatraju jedni druge. Poljsko ministarstvo unutarnjih poslova govori o „provokacijama" koje se ponavljaju: uniformirane osobe iz Bjelorusije ispalile su hice upozorenja, oštetile provizornu bodljikava žicu i prodrle na poljski teritorij, kažu oni. Možda će već sljedeće godine na poljskoj strani granice, što je i vanjska granica EU-a, biti postavljena čelična konstrukcija s bodljikavom žicom, visoka pet i pol metara. Ta ograda bi, na pojedinom dijelovima, trebala biti opremljena senzorima kretanja i kamerama.

„Barijera koju želimo podići na granici Poljske i Bjelorusije je simbol odlučnosti poljske države“, najavio je početkom studenoga poljski ministar unutarnjih poslova Mariusz Kaminski. On je naglasio da ilegalna migracija prema Poljskoj „nema „prirodne uzroke". Događaji na istočnoj granici Poljske su, tvrdi, „hibridni rat“ bjeloruskog vlastodršca Aleksandra Lukašenka protiv Poljske.

Pomoć migrantima

Haval kaže da ima isključivo pozitivna iskustva s Poljakinjama i Poljacima u malom gradiću u kojem trenutno boravi. Mnogi ljudi tamo žele pomoći migranticama i migrantima koji su na bjeloruskoj strani granice. Ali poljsku politiku Haval ne može razumjeti. „Ne razumijem kako političari mogu mirno spavati. Pa i oni imaju obitelji!“ Za vrijeme nacističke okupacije 1939. do 1945. Poljaci su doživjeli slično ono što Sirijci danas doživljavaju, dodaje on.

Od početka rujna 2021. godine ni novinari više nemaju pristup tri kilometra širokoj zabranjenoj zoni na granici s Bjelorusijom. Zato nije moguće steći dojam što se tamo događa. Ali to koliko je situacija napeta vidi se kad se prolazi kroz dijelove tog šumovitog kraja koji nisu dio zabranjene zone, gdje policijski automobili neprestano zaustavljaju vozila sa stranim registracijama.

Susret nakon dvanaest godina

Katarzyna Zdanowicz iz Poljske granične službe u Bjalistoku kaže da su njezinoj službi poznati slučajevi slični Havalovom: da članovi obitelji koji imaju sređen boravišni status u nekoj od zemalja EU-a dolaze u Poljsku po svoje bližnje. „Ali isto tako znamo i da ima kriminalaca koji situaciju zloupotrebljavaju i koji su spremni da za nekoliko tisuća eura po osobi pokupe migrante na granici i voze ih širom zemlje", kaže Zdanowicz za DW.

Na pitanje koliko dugo planira ostati u Poljskoj, s obzirom na neizvjesnu situaciju, Haval sliježe ramenima i kaže da ne zna. „Naravno, ima puno trzavica između Poljaka i Bjelorusa, ali ti ljudi tamo u šumi nisu ništa krivi“, kaže Haval, prije nego što se ponovo javlja na telefon.

A onda, kratko pred objavljivanje ovog teksta, stiže nova informacija: Havalova majka je nakratko bila u bolnici u Poljskoj, javlja telefonom aktivistica Magdalena Luczak. Zdravstveno nije bila dobro, ali su se barem majka i sin mogli vidjeti – prvi put nakon dvanaest godina, iako samo petnaestak minuta.

Kako javlja Luczak, Havalova majka je trenutno u Bjalistoku, u prostorijama poljske zaklade „Dijalog“, koja, između ostalog, pomaže bolesnim migrantima. Poljska granična služba potvrdila je da je žena u Poljskoj registrirana kao tražiteljica azila. Gdje mu se otac nalazi i kako je Haval još uvijek ne zna. Roditelji su se očito izgubili u pograničnom području, prije nego što je majka prešla poljsku granicu.