Pravni vakuum za izbjeglice u Libanonu

Na prvi pogled, izbjegličko naselje u regiji Minija na sjeveru Libanona izgleda više kao nespretno postavljen staklenik nego kao izbjeglički kamp. Plastične cerade postavljene kao šatori bodu oči usred idiličnog voćnjaka limuna. Nekada zamišljeno kao privremeno naselje, kamp postaje trajni smještaj za sve veći broj sirijskih izbjeglica kojih je prema službenim izvorima u Libanonu 1,3 a prema nekim procjenama i do 1,6 miliona.

Maher (ima promijenjeno) je privlačan i skladno odjeven muškarac. U Alepu je radio u poljoprivredi, uređujući staklenike širom zemlje koja je bogata obradivim površinama. Sada, uzgaja nekoliko sadnica u tegli u svom šatoru - plastično naselje izniklo je na obradivoj zemlji 20 minuta od sjeverno-libanonskog grada Tripolija. Za ove šatore libanonska vlada odavno je zaključila da nisu podobni za život.

"Ima mnogo problema u kampu", govori Maher za DW, sjedeći na madracu smještenom na podu šatora. Iako je njihov šator nepodoban za trajni boravak, on ga je pažljivo podijelio u dvije sobe - kuhinju, s policama za hranu i malom plinskom kuhalom i spavaću sobu koja je ujedno i dnevni boravak s madracima na podu. Tu je čak i televizor, kao i mali bicikl za vježbanje, koji se nalazi u uglu sobe. Sve je vrlo čisto i dekorirano s mnogo ukusa.

"Ali, naš specifičan problem je što ne možemo van iz kampa", kaže on.

Od privremenog boravka do trajnog opstanka

Poput mnogih Sirijaca, Maher je napustio Alep prije dvije i pol godine - nadajući se da će sa ženom i dvije kćerke pričekati kraj rata i stabilizaciju situacije u zemlji. Ali, kako je nekoliko mjeseci preraslo u jednu godinu, jedna godina u dvije, privremeni smještaj u plastičnim šatorima podignut na "nenaseljivoj" zemlji postaje sve duži.

Govoreći o zakonodavstvu, ova situacije postaje sve više izazovna i sve manje održiva. Nakon što je libanonska vlada nametnula cijeli paket nameta i zahtjeva Sirijcima kako bi mogli obnoviti svoje vize i legalno boraviti u Libanonu, mnogi, poput Mahera, bili su prisiljeni ostati bez dokumenata, što ograničava njegove mogućnosti poput slobode kretanja i primanja osnovnih životnih usluga.

"Ovo se odražava na sve aspekte života Sirijaca ovdje", objašnjava Lajal Abou Daher iz Izbjegličkog vijeća Norveške. "Ako se ne možete slobodno kretati, kako onda možete pronaći posao? Ako ste žrtva zločina, kako da odete u policiju?“, kaže.

Maher je nekoliko puta izlazio iz kampa kako bi pronašao posao, riskirajući da ga uhite. Ali, nakon što je uhićen na kontrolnom punktu, proveo je mjesec u zatvoru, a nekoliko tisuća dolara potrošio je na odvjetnika kako bi bio oslobođen. Pomirio se sa sudbinom da mora ostati u kampu zbog dobrobiti svoje obitelji.

Žene i djeca radnici

Iako njegov otac radi na tržnici u središtu Tripolija, niske nadnice jedva da su dovoljne kako bi prehranio svoju veliku obitelj. Prema riječima Abou Dahera, slična situacija natjerala je mnoge obitelji da pošalju svoju djecu na rad, kako bi im to bio alternativni izvor zarade bez da riskiraju uhićenje glave obitelji.

"Postoji mišljenje da je manja vjerojatnost da će uhititi žene ili djecu", objašnjava Abou Daher. "Tako da, umjesto da idu u školu, djecu se šalje na posao, s obzirom na to da glava kuće nije u stanju legalno raditi."

Kako bi svojoj djeci osigurao bolji život, Maher planira otputovati u Europu u sljedećim tjednima, tako što će posuditi novac za krijumčare koji će njega, njegovu ženu i kćerke brodom prevesti do Turske i Grčke. Iako većina Sirijaca u Tursku stigne legalnim putem bilo zrakoplovom ili trajektom, s obzirom na to da nema riješeno pitanje prebivališta u Libanonu, Maher ne može ući u tu zemlju legalno, nego je prisiljen upustiti se u dva krijumčarska poduhvata preko mora.

"Ovdje nemaju mogućnost da se obrazuju", kaže Maher, dok se njegova djeca igraju u susjednom šatoru. "Oni čak ne znaju napisati ni svoja imena."

Čekajući zimu, nadajući se Evropi

S obzirom na to da čeka novac i vijesti od obitelji o putovanju i situaciji u Njemačkoj, ne može planirati svoj put prije zime, kada će zahladniti, a ozloglašena ruta biti još opasnija. Reciom za njegovu sedmomjesečnu Ranu niti ne postoje prsluci za spašavanje.

I ostanak u kampu tijekom zime rizik je sam za sebe. Iako je ovo idealan dan, kada mnogi uživaju sjedeći ispred šatora i hvatajući zrake sunca koje se probijaju kroz grane limuna i nara, kamp ne može izdržati zimske uvjete. Nelegalno i u najboljem slučaju sporadično napajanje električnom energijom znači ljeta bez ventilatora i zime bez grijanja. Slaba kiša znači da će se zemlja pretvoriti u blato; jaka kiša donosi prokišnjele šatore, prehlade i druge bolesti. Za mnoge izbjeglice, život u kampu i dalje će biti realnost, iako su stotine tisuća izbjeglica emigrirale u Europu, to je tek 0,2 posto ukupnog broja sirijskih izbjeglica. Maher sliježe ramenima na pitanje boji li se napustiti kamp.

"Čak i ako umremo na putu, ovdje ćemo umrijeti svakako", kaže Maher.