Siromašni više ginu u prometu

Ulaskom u zrakoplov se mnogi putnici pitaju: hoće li se polijetanje i slijetanje odvijati po planu? Hoće li zrakoplov stići na odredište? Kada izađu iz zrakoplova i uđu u automobil ili autobus, strah uglavnom nestaje. Strah nestaje iako je veća vjerojatnost da će čovjek poginuti u nesreći na cesti nego u zraku.

Kolika je opasnost ovisi od zemlje u koju je putnik sletio. Naime, širom svijeta je razlika u sigurnosti u prometu vrlo velika. Broj poginulih u prometnim nesrećama u Njemačkoj je 2013. godine smanjen za oko deset posto u odnosu na 2012. godinu. Konkretno to znači da je prošle godine u odnosu na 2012. godinu u prometu bilo manje poginulih za 3.300 ljudi.

Prometni trendovi

Ovakav trend odgovara razvitku koji već preko deset godina bilježimo u Njemačkoj i ostalim industrijskim zemljama. Međutim, na drugim mjestima imamo potpuno drugačiju situaciju. “Dok se broj smrtno stradalih u prometnim nesrećama u jednoj polovici svijeta smanjuje, dotle se u drugoj polovici povećava”, kaže Etienne Krug iz Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi i time misli na siromašne zemlje.

Razlozi su različiti, ali često vrlo slični. Visoko razvijene zemlje u sigurnost na ulicama ulažu mnogo novca. Sudionici u prometu su dobro informirani o rizicima, a puno se ulaže i u sigurnost samih automobila. Za to vrijeme situacija u siromašnim zemljama u svijetu je kompletno drugačija. “Najveći porast broja poginulih u prometu je u zemljama koje se privredno razvijaju vrlo brzo”, kaže Krug. On dodaje da sve više ljudi posjeduje vlastiti automobil, ali da se taj razvoj ne prati nužnom sigurnosnom infrastrukturom.

U Trinidadu bez pojasa

Angela Francke, stručnjakinja za sigurnost u prometu s Tehničkog sveučilišta u Dresdenu, takav razvoj je pratila u Trinidadu i Tobagu. Istražujući u toj zemlji se susrela s onim čega se boje Nijemci: “Tamo nije običaj da se vežete sigurnosnim pojasom u automobilu”, kaže Francke.

Iako odnedavno vozač i suvozač u toj zemlji moraju biti vezani, malo je onih koji se tog propisa pridržavaju. Ona kaže da je slično i s prekoračenjem brzine ili kod vožnje pod utjecajem alkohola. Brzina vožnje se uopće ne kontrolira, a policija pijanim vozačima uglavnom progleda kroz prste.

Posljedice toga se najbolje mogu vidjeti u statističkim podacima. “Ako se uzme u obzir broj registriranih automobila, onda je u Trinidadu i Tobagu opasnost od prometne nesreće, u kojoj će biti poginulih, deset puta veća nego u Njemačkoj”, kaže Francke.

Planiranje prometa na račun siromašnih

Njezin kolega Thilo Becker je slična iskustva doživio u Keniji. Ova zemlja je razvijenija od Trinidada i Tobaga što ima sljedeću posljedicu: velik dio žrtava prometnih nezgoda nisu bili u automobilu, nego se radi o pješacima ili biciklistima. “Uglavnom je riječ o siromašnima koji imaju malo novca i koji se uglavnom kreću pješice ili na biciklu”, kaže Becker. Vlada je prilikom planiranja projekata o izgradnji cesta "zaboravila" označiti pješačke prijelaze i staze za bicikliste.

Smanji gas

Njemačka odavno iza sebe ima ovu fazu razvoja prometa. Bez obzira na pozitivan trend, oboje stručnjaka vide potencijal za poboljšanje situacije. „Postoji preporuka da se u gradovima brzina ograniči na 30 kilometara na sat“, kaže Francke i dodaje da je to veliki potencijal. Dozvoljena brzina vožnje u njemačkim gradovima je uglavnom 50 kilometara na sat.

Slično vrijedi i za ograničenje od 120 kilometara na sat na autocestama na kojim uopće nema načelnog ograničenja. Francke smatra da će to biti teško provesti u djelo jer je automobilski lobi u Njemačkoj vrlo jak.