Siromaštvo pod njemačkim krovovima

Crvena fasada te župske zgrade uz katoličku crkvu ovoga sivoga dana se doima kao mrlja od boje. U kelnskoj četvrti Holweide već više sati pada kiša. Nebo je tmurno. Iza crvene fasade deset volontera sortira robu iz velikih zelenih plastičnih kutija: povrće, voće, kobasicu, sir i drugu hranu. "Pogledajte ovo", kaže 80-godišnja umirovljenica Helga Dölle i pokazuje na otmjeno zapakiranu talijansku šunku. "Takve stvari u našem društvu ostaju jednostavno kao višak."

Pučka kuhinja u Holweideu hranu dobiva od organizacija koje na veletržnicama i kod supermarketa skupljaju ostatke i onda ih dijele. Svakog ponedjeljka potrebitima u Holweideu se dijele vrećice hrane. Do prije godinu i pol situacija je bila bolja, ali u međuvremenu je količina hrane smanjena. "Siromaštvo se već godinama povećava. Mi svojom ponudom ne uspijevamo pokriti potrebe", kaže Michael Mombartz. Sad svaki potrebiti dobije vrećicu hrane dva puta u tri tjedna. Ranije je vrećicu hrane mogao dobiti svakoga tjedna.

Mombartz već gotovo 20 godina organizira podjelu hrane u Holweideu i jednoj susjednoj četvrti. On je dušobrižnik, organizira susrete beskućnika, koordinira skupljanje i podjelu odjeće i hrane. On na temelju potvrda o primanjima provjerava može li netko dobiti pomoć ili ne. U 2014. godini je jako porastao broj potrebitih. "Od tada je broj konstantan, ali na jako visokoj razini."

Šunku nije uzeo

"Jeste li musliman?", pita jedna volonterka dok u ruci drži zapakiran komad šunke. Počela je podjela hrane, a Samer Hasnou je tek odnedavno u Njemačkoj. Ovaj Sirijac živi sa suprugom u jednom stanu u Holweideu. "Jako dobro", odgovara on na ne baš dobrom njemačkom i pokazuje na svoju zelenu kutiju s hranom. Šunku nije htio uzeti.

Na Mombartzovom popisu je 2004., kad je počeo s dijeljenjem hrane, bilo deset osoba. Danas ih je 120. Među njima su prije svega samohrane majke, umirovljenici i osobe koje su već duže vrijeme bez posla. "Sad su još došle izbjeglice koje žive u stanovima i mogu sami kuhati", kaže Mombartz.

Problema između izbjeglica i ljudi koji već duže ovamo dolaze po hranu nema, kaže ovaj teolog.

Vesna Tomić već osam godina pomaže Mombartzu u dijeljenju hrane. "Na početku su se svi morali na to naviknuti da su tu sad i izbjeglice", kaže ova Hrvatica koja s popisa čita imena i poziva ljude da iz čekaonice dođu po hranu. "Svi znamo da oni ne dolaze ovamo iz zabave nego zato što im je pomoć potrebna", kaže Vesna Tomić.

Ona je kao samohrana majka dvoje djece i sama dugo trebala pomoć. Ali, Njemačka je solidarna. "U svakoj nevolji ima neki tračak svjetla Samo se moraš malo potruditi", kaže ova Hrvatica i poziva sljedeću osobo da dođe po hranu.

Jak osjećaj srama

Dušobrižnik Mombartz stvari vidi malo drukčije. "Ljudi na početku ovamo dolaze s jakim osjećajem srama, a često i plaču. Kad pogledamo osobito starije ljude koji su djelomice čitav život radili, a onda moraju izlaziti na kraj s pa stotina eura mjesečno, mislim da bi u zemlji kao što je Njemačka stvari morale drukčije izgledati", kaže zabrinuto Mombartz.

"Bez pomoći u hrani ja bih se morala puno toga odreći", kaže 75-godišnja umirovljenica Siegrid Giga dok u svoju torbu koja visi na rolatoru sprema gotovo tijesto, čokolade i mrkvu. Slatkiši su za njezinu unuku, kaže starica koja izgleda zadovoljno.

Jan Hoffmann je gotovo pola stoljeća mlađi. Ovaj mladić je upravo svoju torbu napunio hranom. Iz nje još vire špageti. "Ja sam ovdje samo privremeno", kaže on. Bio je duže bez posla, a uskoro će navodno dobiti posao.

"To se srećom događa", kaže dušobrižnik Mombartz. "Ljudi dolaze i pričaju sretni: 'Dobio sam posao'." Broj onih koji se uspiju riješiti nezaposlenosti je nažalost jako malen. "Mislim da pet do deset posto dobije stalni posao." Ostali većinom nakon dva-tri mjeseca ponovo dolaze u pučku kuhinju.

U međuvremenu je podijeljena i posljednja kutija. Vesna Tomić je odložila svoj popis i pomaže kod pospremanja. Brzo pokvarljivi ostaci hrane - prije svega salata - sad su pred vratima, pored kanta za smeće. Neke glavice salate više starijih žena ipak još stavljaju u svoje torbe prije nego što se upute kućama.