Pregled tiska: Posljedice Spiegelovog skandala

Kolumnist bulevara Bild je, kada je na vidjelo izašlo da je reporter uglednog njemačkog tjednika Spiegel Claas Relotius godinama izmišljao, uljepšavao i neistinama frizirao svoje novinarske tekstove, napisao da je to "kao da kiša pada od dolje prema gore". Odnosno još puno gore: "Kao da su paparazzi papu ulovili u bordelu." Rhenische Post (RP) u svom komentaru objašnjava koliko su dalekosežne posljedice ovoga skandala: "Da reporter najvažnijeg političkog magazina u zemlji godinama neprimjećeno lažira priče i pritom za to još biva obasut nagradama je katastrofa za branšu kojoj se već odavno u društvu predbacuje tendenciozno i jednostrano izvještavanje, štoviše, čak da širi laži."

RP smatra da su odgovorni u Spiegelu dobro i ispravno reagirali, hvale njihove napore da javno rasvijetle cijelu stvar, ali ukazuje na to da ovaj skandal nije samo Spiegelov problem: "Čitav sektor medija bi trebao ovaj incident shvatiti kao opomenu da provjeri svoje mehanizme osiguranja kvalitete." Ali i kao poziv na više autorefleksije: "Težnja ka brzim uspjesima, navodnoj ekskluzivnosti priča i ogroman pritisak na branšu koja novinare sve više shvaća kao ambasadore vlastite marke pomiče prioritete u krivi smjer." Komentator RP-a smatra da bi mediji iz ovoga skandala trebali izvući sljedeću poruku: "Moramo se vratiti zanatu!"

Samo još jedna crna ovca?

Hannoversche Allgemeine Zeitung pak nije zadovoljan kako se Spiegel odnosi prema prevari svog reportera. "Samo još jedna crna ovca koju treba brzo izolirati kako bi se moglo nastaviti dalje?" Tako cijeli slučaj, smatra ovaj dnevni list, tretira Spiegel. A to je, stoji u komentaru, premalo. "Naravno, tko želi varati, uvijek će tu i tamo u tome uspjeti. Ali ako izmišljeni tekstovi serijski mogu prolaziti radne stolove i ekrane u redakcijama, onda nešto načelno ne štima u sustavu kontrole i profesionalnosti." Autor komentara u hanoverskom dnevniku vidi problem u tome što se ovdje njeguje slika novinarstva u kojoj je dobro ispričana priča važnija od detalja i "stav" važniji od prenošenja cjelokupne slike.

Ova dva komentara su simptomatična za raspravu koja se o slučaju Relotius vodi u njemačkoj javnosti. Jedni hvale način na koji Spiegel tretira (veliki) problem gubitka vjerodostojnosti s kojim se suočio, drugi ga kude smatrajući da se, kako bi opravdao sebe, zanemaruje stvarni problem.

Hrvatska - dobar izbacivač?

U izdanju Neue Zürcher Zeitunga (NZZ) od ovoga petka (21.12.) objavljen je tekst pod naslovom  "Natrag u Bosnu" u kojemu dopisnik NZZ-a tvrdi da Hrvatska "ilegalno vraća migrante" u susjednu Bosnu i Hercegovinu. On se poziva na video-snimke hrvatske organizacije Border Violence Monitoring koje, kako stoji u tekstu, svjedoče o 54 slučaja tzv. push-backa (izraz koji se koristi za jednostrani, neformalni izgon migranata u neku drugu zemlju). "Za razliku od službenih zabrana ulaska u zemlju koje moraju biti pismeno obrazložene i na koje se može podnijeti žalba, ovakvi izgoni su ilegalni", piše NZZ.

Dalje se navodi kako se "na video-snimkama vide skupine migranata koje su hrvatski policajci s uperenim puškama postrojili u red i u kolonama ih vode prema bosanskoj granici". Navodi se kako se na snimkama ne vidi trenutak kada oni prelaze granicu, ali da je skrivenom kamerom zabilježen povratak policajaca - bez migranata. U tekstu dalje stoji da UNHCR govori o "2.500 push-backova iz Hrvatske u prvih osam mjeseci, dok Zagreb izvještava samo o 500 legalnih izgona u Bosnu i Hercegovinu."

Dopisnik NZZ-a podsjeća kako su od početka jačeg prolaza "južnom balkanskom rutom" nevladine organizacije, migranti, ali i mediji poput britanskog Guardiana tvrdili kako "službenici ilegalnim migrantima oduzimaju novac i mobilne telefone te da su neki i pretučeni" kao i da im se onemogućava postavljanje zahtjeva za dobivanje azila. "I uprava hrvatske policije i MUP su ove optužbe uvijek demantirali. Sada Europska komisija očekuje, međutim, da (hrvatska, op.red.) Vlada ispita pojedine konkretne optužbe." Članak u NZZ-u završava zaključkom da se "Hrvatska trudi pokazati kao efikasan čuvar europskih granica" te da "na taj način želi što je prije moguće postati dio Šengenskog prostora".