Skica za portret Horsta Köhlera

Horst Köhler je deveti predsjednik u povijesti poslijeratne Njemačke. Bivšeg direktora Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Savezna je skupština na prijedlog stranaka demokršćanske unije CDU-a i CSU-a te liberalne stranke FDP-a za državnog poglavara i naslijednika Johannesa Raua izabrala 23. svibnja 2004. Na najvišu dužnost Köhler je stupio 1. srpnja iste godine.

Horstu Köhleru je danas 65 godina. Dokazani je stručnjak za gospodarska i financijska pitanja. Bio je državni tajnik u vladi kancelara Helmuta Kohla te do izbora za njemačkog predsjednika glavni direktor Međunarodnog monetarnog fonda sa sjedištem u Washingtonu.

Bez političkih veza, ali sa svjetskim iskustvom

Na upit novinara priznaje da mu nedostaju poveznice s njemačkom političkom elitom. Njih se danas ljupko naziva "mrežom poznanstava", dok se prije govorilo o vezama. Tko god je prošao put od organizacije stranačkog pomlatka preko mandata na komunalnoj i pokrajinskoj razini pa sve do zastupnika u Bundestagu, taj poznaje nezaobilazne i bitne rituale političkog života, zna kada treba pritisnuti koje dugme, kada zaigrati na koju kartu.

Iz tog kuta gledanja Horst Köhler je "politički padobranac". No, nedostatak veza i poznanstava uvelike nadoknađuje međunarodnim iskustvom. Još je u Washingtonu, kada je doznao da je predložen za izbor na dužnost njemačkog predsjednika, bio izjavio: "Nakon što sam ovdje proveo četiri godine, a prije toga dvije godine u Europskoj banci za obnovu i razvoj u Londonu, na vlastitoj sam koži iskusio što znači živjeti i raditi u svjetskom ozračju i okruženju s ljudima najrazličitijeg porijekla, kulturnog identiteta i vjere. To me iskustvo s jedne strane učinilo pomalo skromnijim, a s druge ponešto otvorenijim, pa – ako hoćete – čak i radoznalijim. Naučio sam pozorno slušati, a onda duboko razmisliti što dobroga donosi neka ideja, što ona konkretno znači za vlastitu zemlju."

Zapažena karijera financijskog stručnjaka

Horst Köhler je izgradio zapaženu karijeru. Njegova je obitelj u jeku provedbe pakta između Hitlera i Staljina s područja današnje Republike Moldove prisilno preseljena u okupiranu Poljsku. Tamo je u mjestanšcu Skierbieszowu današnji njemački predsjednik rođen 1943. Pred nadirućim postrojbama sovjetske armije obitelj je pobjegla u blizinu Leipziga, da bi se 1953. skrasila u Ludwigsburgu kod Stuttgarta.

Köhler je tamo završio gimnaziju. Po odsluženju vojnog roka u Tübingenu je studirao ekonomske znanosti, doktorirao te se zaposlio kao znanstveni novak u Institutu za primijenjena gospodarska istraživanja. Od 1976. radi u Odjelu za opće poslove saveznog Ministarstva gospodarstva u Bonnu, a 1981. prihvaća ponudu ondašnjeg premijera pokrajine Šlezije i Holsteina Gerharda Stoltenberga i postaje njegov referent pri kabinetu u Kielu.

Vrstan poznavatelj međunarodne ekonomije

Kada je Stoltenberg godinu dana kasnije u Bonnu preuzeo dužnost saveznog ministra financija, sa sobom je poveo i Horsta Köhlera, najprije kao predstojnika svog ureda, a kasnije kao šefa Odjela općih poslova. Godine 1990. Theo Waigel je kao savezni ministar financija Köhlera postavio za državnog tajnika, dok ga je kancelar Helmut Kohl angažirao na pripremi svjetskih gospodarskih summita.

Godine 1993. Horst Köhler prelazi iz politike u privredu i postaje predsjednik krovne udruge njemačkih javnih štedionica. 1998. preuzima vodstvo Banke za istočnu Europu, a samo dvije godine kasnije i upravu nad Međunarodnim monetarnim fondom. Horst Köhler se odlično snalazi u svjetskoj ekonomiji i dobro zna procijeniti konkurentnost pojedinih nacionalnih gospodarstava. Njegov sud o njemačkoj privredi 2004. godine: "Naša zemlja ima potencijal za suočavanje s novim izazovima. Mi samo moramo ljudima bolje objasniti zašto su promjene nužne i zbog čega je potreban korijeniti preobražaj socijalne države: ne radi restrikcije socijalnih prava, nego kako bismo osigurali radna mjesta u Njemačkoj koja iz dana u dan valja braniti u međunarodnoj tržišnoj utakmici."

Predsjednička dužnost – povratak duga domovini

Zašto je uspješni financijski menadžer prihvatio poziv na čelo države? Odgovor Horsta Köhlera je kratak i za današnje prilike neobično jasan: "Zato što volim Njemačku." I gotovo. Točka. Köhler kaže da mnogo toga ima zahvaliti upravo svojoj domovini. I zato je pošteno da joj se sada barem donekle oduži. U to spada odlučnost da građane svoje zemlje podsjeti na nužnost zahvata u socijalne sustave i druge reforme koje je vlada kancelara Gerharda Schrödera sažela pod imenom Agende 2010. Kaže da je Agenda 2010. "važna i ispravna odluka signalnog karaktera. No, ona sama po sebi nije dovoljna. Potrebne su još dalekosežnije i još dublje reforme."

Nijemac rođen u Poljskoj, a odrastao u Saskoj i Švapskoj, koji je karijeru izgradio u Bonnu, a međunarodno iskustvo stekao u Londonu i Washingtonu, ne dâ se lako prevesti žedan preko vode. On zna biti odlučan i nepopustljiv, uporan i nestrpljiv kada suradnici ili partneri stvari ne "kopčaju" tako brzo kao što on to čini. Köhler je od početka jasno dao do znanja kako namjerava biti neugodan predsjednik koji će po potrebi sipati sol na društvene rane. Ali on će itekako rado saslušati tuđa mišljenja, analizirati ih i o njima raspraviti.

Sazrijelo vrijeme za šefa države Horsta Köhlera

Köhler je uoči izbora za predsjednika bio izjavio kako smatra da je vrijeme za njega sazrijelo: "U konačnici vjerujem da svaki savezni predsjednik ima svoje sasvim posebno vrijeme. Osobno imam osjećaj da bih s obzirom na ovo naše vrijeme na početku 21. stoljeća sa situacijom i stanjem nacije u Njemačkoj, ali i u svjetskome gospodarstvu, sasvim dobro pristajao uz ovo poglavlje njemačke povijesti."

Svojedobno je Horst Köhler bio napustio državnu službu kako bi imao više vremena za svoju obitelj – suprugu Evu i dvoje zajedničke, u međuvremenu odrasle djece. Prije četiri godine se vratio kako bi zauzeo formalno najviši položaj u društveno-političkoj hijerarhiji: dužnost predsjednika Savezne Republike Njemačke. A sudeći prema trenutnoj naklonisti političara i građana te vlastitim ambicijama i više je nego vjerojatno da će taj posao obavljati i u idućem petogodišnjem mandatu. (gg)