Slabi uspjeh njemačkih tvrtki u SAD-u

Prije otprilike deset godina Deutsche Telekom kupio je za oko 40 milijardi dolara američko poduzeće VoiceStream, jednog srednje velikog ponuđivača mobilnih komunikacijskih mreža. Nastala je firma T-Mobile SAD - bio je to prvi pokušaj ovog njemačkog koncerna da ozbiljnije krene u osvajanje tržišta SAD-a. Danas, jedno desetljeće kasnije i nakon ulaganja od nekoliko milijardi, gotovo da je završena prodaja ovog poduzeća američkom gigantu AT&T za 39 milijardi dolara. Iako je šef Telekoma Rene Obermann za američke medije nedavno izjavio kako su time stvoreni uvijeti „zajedničke izgradnje bežične mreže tzv. ekstra klase, što Telekom sam po sebi i na osnovu svojih kapaciteta ne bi mogao napraviti“, ipak je ovom prodajom izgubljen još jedan san o osvajanju američkog tržišta od strane neke njemačke tvrtke.

Naime, sudbina kakva je zadesila Telekom, zadesila je i čitav niz drugih poduzeća koje su područje svog djelovanja namjeravale proširiti i na SAD da bi nakon kraćeg ili duljeg vremena uz velike novčane gubitke bile prisiljene na povlačenje. Među onim najvećim su svakako energetska poduzeća E.ON, RWE kao i poduzeće koje se bavi isporukom paketa DHL. I poslovanje Adidasa koji, iako je kupio američku tvrtku Reebok, već duže vrijeme bilježi minuse.

U čemu je zapravo problem?

Sven Oehme, predsjednik organizacije European-American Business iz New Yorka koja savjetuje europska poduzeća koja žele postati aktivna na američkom tržištu, kaže da za neuspjeh postoji nekoliko razloga. „Većina kao prvo potcjenjuje veličinu ovdašnjeg tržišta. Činjenica da let od New Yorka do Los Angelesa traje pet sati, mnoge nekako kao da iznenađuje. Bilo bi bolje kad bi se barem u početku koncentrirali na samo jedno, manje područje“, kaže Oehme. Drugi problem je u tome, prema njegovom mišljenju, da mnogi zanemaruju pitanje kontakata. „U svakom slučaju bi bilo bolje kad bi upravo iz tog razloga, „kupili“ i nekoliko Amerikanaca i postavili ih na vodeća mjesta u poduzeću. Ti ljudi imaju kontakte a to je naravno jako važno“, naglašava on.

Treća točka koju Europljani, posebno Nijemci vrlo često zanemaruju su – ugovori o poslovanju.“Nijemci su razmaženi. U SAD-u se ne može jednostavno poći od toga da sve što nije regulirano ugovorima da će biti uređeno zakonima i to iz jednostavnog razloga što vrlo često za mnogo toga u Americi niti ne postoje zakonska pravila“, objašnjava Sven Oehme. Upravo iz tog razloga, dodaje ovaj stručnjak, su ugovori u SAD-u puno složeniji i sveobuhvatniji od europskih. „No, mnogi nemaju čak ni volje pročitati do kraja što su zapravo potpisali i samim time su greške nekako već unaprijed programirane“, kaže predsjednik organizacije European-American Business. On dodaje da Amerikanci doduše uvelike cijene njemačku kvalitetu, pogotovo kad su u pitanju tehnički proizvodi i automobili, no da ipak najčešće visina cijena, pogotovo kad su u pitanju predmeti koji se koriste u svakodnevnici i hrana, igraju odlučujuću ulogu.

U tom smislu, prema njegovom mišljenju, nije slučajnost da je upravo koncern prehrambenih proizvoda Aldi, jedan od onih najuspješnijih. „Nije dovoljno da nešto bude samo jeftino, važna je i kvaliteta. Mnogi se preračunaju, odnosno, na neki način podcijene američkog potrošača“, kaže Oehme i dodaje da je upravo Aldi jedno od onih poduzeća koje je na američko tržište stiglo dobro pripremljeno s vrlo preciznim analizama tržišta i potencijalnih kupaca. „Time ni uspjeh nije izostao“, kaže Sven Oehme.

Autor: Miriam Braun / Željka Telišman

Odg.ured: Z. Arbutina