Slatki pakistanski otrov?

"Jedemo slatkiše i slavimo Mušarafovu smjenu...jeli bi mi i otrov, najvažnije je da je otišao!" Tako su prolaznici u pakistanskom Lahoreu u ponedjeljak (18.8.) komentirali smjenu na državnom vrhu. Smjenu koja bi i za Pakistan i za cijelu regiju mogla biti poput slatkog otrova. Što nakon Mušarafa? - to je ključno pitanje u ovom trenutku. Ali ne i jedino pitanje.

"Ne moramo strahovati"

Kako će se vlada u Islamabadu nositi s talibanima koji su jučer od sreće plesali u svojim brdskim utvrdama? Što će biti s navodnim logorima Al Kaida na granici s Afganistanom? I možda najvažnije od svih pitanja - tko će sada kontrolirati pakistansko nuklearno oružje? Analitičar Christian Wagner iz njemačke Zaklade znanost i politika, vrlo dobar poznavatelj prilika u Pakistanu tvrdi da nakon Mušarafova povlačenja nema razloga za pretjerani strah od jačanja islamista u toj zemlji: "Islamističke su stranke tamo relativno slabašne. Na izborima veljači su osvojili samo 2-3% glasova i zato mislim da ne moramo strahovati oko pakistanskog atomskog oružja."

Komplicirana situacija u Pakistanu

Mušaraf iza sebe ostavlja vrlo kompliciranu političku situaciju u zemlji: bez podrške vojske u Pakistanu ništa nije moguće. Vojni šef Ašfak Kajani, najvjerojatnije čovjek koji će preuzeti predsjedničku dužnost, uživa podršku Sjedinjenih Država. Washington u njemu vidi partnera u borbi protiv islamističkih terorista. Njega na čelu Pakistana očekuju puno posla: "osuđen" je na suradnju sa Zapadom, ali pri tome ne smije provocirati konzervativne religiozne snage, mora potaknuti demokratizaciju zemlje sa 170 milijuna stanovnika, od kojih pola ne zna ni čitati ni pisati, mora surađivati s vladajućom koalicijom Navaza Šarifa i Alija Zardarija, političara su na glasu kao koruptni...i na koncu mora se bojati za svoj život. Predsjednik Pakistana tradicionalno je cilj brojnih atentata. To je u nekoliko navrata na svojoj koži osjetio i Pervez Mušaraf.