"Slučaj Sanader" - dokaz funkcioniranja pravne države

„Brza akcija pokazuje da predsjednik Republike Ivo Josipović nije bio u pravu kada je kritizirao hrvatske službe za provođenje zakona,“ kaže Davor Gjenero. On je uvjeren da sasvim sigurno ne bi došlo do ovakvog ishoda s bivšim premijerom Sanaderom da Hrvatska nije u procesu pristupanja Europskoj uniji i da Unija nije čvrsto postavila kriterije za vladavinu prava. Gjenero drži da je u svemu ključno i to što je Vlada Jadranke Kosor preslaba da bi mogla utjecati i kočiti rad ustanova i agencija za provođenje zakona.

„Tu se poklopila i treća sretna okolnost“, kaže ovaj politički analitičar, „što glavni razlog kaznenog progona Ive Sanadera nije samo korupcija, nego i ilegalno financiranje političke stranke.“ A očito je da će to biti i prekretnica za cjelokupnu hrvatsku političku scenu, ne samo za HDZ – jer transparentno financiranje stranaka i njihovih kampanja jedan je od ključnih točaka u katalogu zahtjeva iz EU.

„Sanader je primao novac na ruke“

Da je prvenstveno Državno odvjetništvo imalo sve konce u svojim rukama – u to je uvjeren i Žarko Puhovski s Filozofskog fakulteta u Zagrebu: „Po mom mišljenju pokazalo se da je DORH vrlo obzirno, vrlo polagano i vrlo uporno gurao svoju inicijativu, proveo postupak prema svim pravilima struke, jer su veoma dobro znali da ljude kao što su potpredsjednik vlade, ministri ili predsjednik vlade još manje možete dirati nego bilo koga drugoga ako nemate sasvim sigurnu poziciju u pravnom smislu. Oni su čekali vrlo strpljivo da dobiju sve potrebne dokumente.

Dobili su iskaze barem petoro ljudi koji direktno optužuju Sanadera, uključujući i to da je primao novce iz ruke u ruku, ali ne vjerujem da bi to bilo dovoljno. Ali sad imaju dokumente koji to potkrepljuju“ kaže Puhovski koji vjeruje da je Sanaderov put ovih dana upravo imao za cilj da dio tih dokumenata na brzinu prebaci u inozemstvo „Dokumente mu je čuvao brat (koji živi u Austriji – op.a), i to je bio razlog njegova odlaska, a ne da bi Sanader bio toliko naivan da vjeruje da bi mogao pobjeći u bilo koju državu koja ga ne bi izručila Hrvatskoj.“

Na sljedećoj stranici pročitajte kako je Sanader prokockao političku podršku u inozemstvu

Puhovski je nesklon tvrdnjama da je Hrvatskoj postavljen ultimatum iz Europske unije: „Da je Državno odvjetništvo došlo do zaključka da Sanader nije upleten u slučajeve koje istražuje, nego recimo samo Polančec, ne vjerujem da bi bilo tko u Europskoj uniji to smatrao dokazom da državno odvjetništvo ili pravosuđe ne radi svoj posao ili da im, recimo to tako, Jadranka Kosor onemogućava da rade svoj posao.“

Najava uhićenja „velike ribe“ putem WikiLeaksa

Upravo na dan Sanaderova uhićenja WikiLeaks je objavio četiri nove diplomatske bilješke iz Zagreba. U jednoj od njih koja datira iz siječnja ove godine američki veleposlanik James Foley iz kontakata s državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem dolazi do zaključka da se sprema tužba protiv neke „velike ribe“. A u komentaru Foley kaže kako će važan ispit za hrvatska protukorupcijska nastojanja biti sposobnost da tu „veliku ribu“ i napadne. Za Bajića kaže da godinama oklijeva i ne otvara istrage, jer ne osjeća da ima uvjerljive dokaze.

Valja istaknuti da je gotovo istog dana kada je USKOK zatražio i dobio skidanje Sanaderovog saborskog imuniteta, a Sanader napustio Hrvatsku, SAD u tom trenutku „odbjeglom“ bivšem hrvatskom premijeru ukinuo vizu. Je li ta brza reakcija iznenađujuća, pitali smo Davora Gjenera. „Amerika izrazito čvrsto podupire vladu Jadranke Kosor, upravo zbog protukorupcijske politike, kaže on i dodaje kako se Sanader očito prevario u procjeni da mogao steći nekakvu naklonost SAD-a zbog toga što je on vodio proces pristupanja Hrvatske NATO-u“, smatra Gjenero.

U dokumentu koji objavljuje WikiLeaks – ali i u svim napisima o slučaju Sanader u stranim medijima – njegovo se ime dovodi i u vezu s aferom Hypo Banke, koja ga je, prema Gjenerovim riječima, primorala na povlačenje iz političkog života te mu je zatvorila sva politička vrata u Njemačkoj. Međutim, ne očekuje da bi – budući da su zainteresirani za raščišćavanje tog slučaja – Austrijanci zbog toga mogli usporiti postupak Sanaderova izručenja Hrvatskoj.

Na sljedećoj stranici pročitajte tko slijedi nakon Sanadera

Postupak se može oduljiti i ako Sanader posegne za svim raspoloživim pravnim sredstvima – od žalbe do toga da će od austrijskog suca zatraži zaštitu svojih ljudskih prava. Bivši se premijer, po povratku u Saborske klupe, žalio da je meta političkoga progona, a to su sadržavale i njegove posljednje sms poruke novinarima. Hoće li zatražiti politički azil – na to pitanje Davor Gjenero odgovara: „Vjerojatno hoće, mada bi mu bilo pametnije da to ne radi. Da su austrijska policija i pravosuđe procijenili da u tome ima istine onda ne bi tako brzo bio priveden na sud.“

Sanader samo početak u regiji, slijede Crna Gora, BiH,…

„Ja sam uvjeren da će već danas gospodin Sanader sucu u Beču reći kako se on ne protivi izručenju i da će u roku od tri-četiri dana biti izručen Hrvatskoj,“ stajalište je Žarka Puhovskog. Tog političkog analitičara smo zamolili da prokomentira članak britanskog lista „The Economist“, koji tvrdi da je Sanader uhićen zato što EU od Hrvatske traži ozbiljnu borbu protiv korupcije, a da bi to što se njemu dogodilo političari u regiji mogli dočekati sa strahom, „jer ako se danas moglo uhititi bivšeg premijera Hrvatske, tada se to možda može sutra ponoviti u Crnoj Gori, Srbiji, BiH, Makedoniji ili Sloveniji.“

„Trebalo bi ići dalje, kaže Puhovski – trebao bi se gospodin Berlusconi uplašiti, jer treba vjerovati da Europskoj uniji nije nakana trenirati strogoću samo među budućim članicama, nego i među svojim članicama, ali to je drugo pitanje. Ovdje mi se čini sasvim jasnim da se može očekivati da će u roku od tri tjedna, dakle do kraja godine gospodin Milo Đukanović napustiti svoju funkciju premijera u Crnoj Gori i da će to biti uvjet pod kojim će Crna Gora kao mala država koja već ima euro nakon Hrvatske vjerojatno biti najperspektivniji kandidat za ulazak u EU. A to će se odnositi i na druge – na Srbiju koja je dosta daleko otišla u tim „obračunima“ . Najveći problem će ostati Makedonija i Bosna i Hercegovina te Kosovo,koji neke države članice nisu ni priznale, u kojima je isprepletenost mafijskih struktura i države po svemu sudeći i dalje jako duboka“, smatra Puhovski.

Autorica: Tatjana Mautner

Odg. ur.: Z. Arbutina