Slučaj Öcalan ponovo pred sudom

Suci u Strassbourgu trebaju odgovoriti na pitanje je li suđenje protiv šefa kurdskih separatista bilo provedeno u skladu s pravnim načelima. Malo vijeće Europskog suda za ljudska prava još je prije godinu dana donijelo odluku kojom se potvrđuje da je postupak protiv Öcalana u Turskoj bio djelomično nepravovaljan, kao i njegovo spektakularno uhićenje i otmica u Keniji te osudila Tursku na plaćanje odštete u visini od 100 tisuća eura. Zato je, osim Öcalanovih odvjetnika, zahtijev za reviziju te presude uložila i Turska. Presuda se očekuje tek za nekoliko mjeseci.

55-godišnji vođa militantne kurdske Radničke stranke PKK stigao je nakon poduljih putešestvija u veljači 1999. godine u egzil u Nairobi. Ondje su ga turski specijalci namamili u zamku i uhitili, te otpremili u Istambul. Öcalanovi odvjetnici smatraju da ta akcija nije bila u skladu s međunarodnim pravom, kao ni zatvorski uvjeti u kojima živi kurdski vođa. On se, naime, kao jedini zatvorenik nalazi u zatvoru na otoku Imrali u blizini Istambula. On već pet godina živi u ćeliji od 13 četvornih metara, u kojoj se nalazi i tuš i WC, a taj prostor napušta dva puta dnevno radi šetnje po malom dvorištu ograđenom zidom visokim četiri metra. Öcalana svaki dan pregledava jedan liječnik jer turska se država i te kako brine za zdravstveno stanje svog najpoznatijeg zatvorenika. On nema pravo na televiziju i telefon, a posjeti se održavaju samo srijedom, no ponekad ni to, žali se Öcalanov odvjetnik Korkut:

"Jednom tjedno jedan sat - to vrijedi kako za nas odvjetnike tako i za njegovu obitelj. A ako je vrijeme loše, brod ne plovi, tako da se posjet mora otkazati i neće biti nadoknađen.”

Ponekad je vrijeme loše tjednima ili čak mjesecima, a dešavaju se i kvarovi na motoru broda koji vozi do zatvora Imrali. To ide u prilog turskoj državi da ograniči zatvorenikove kontakte s njegovim pristašama, koje on inače marljivo održava preko svojih brojnih odvjetnika.

Većina turskog stanovništva i dalje smatra da Öcalan snosi najveću odgovornost za borbu PKK za osnivanje neovisnog Kurdistana na turskom području. U borbama između PKK i turske vojske od 1984. do 1999. godine, kojima je Öcalan upravljao iz susjedne Sirije, kao i u akcijama odmazde turske vojske poginulo je oko 40 tisuća ljudi, a stotine tisuća je ranjeno. Milijuni Kurda i pripadnika drugih manjina moralo je napustiti svoje domove.

Organizacija koja je naslijedila PKK samo je nekoliko dana prije početka postupka o reviziji u Strassbourgu proglasila okončanim primirje koje je proglašeno nakon Öcalanovog uhićenja. Oni su najavili nove borbe zbog kojih Turska više neće biti sigurna za strane turiste i ulagače. Pitanje je samo koliko su ozbiljne te prijetnje budući da je većina kurdskih ekstremista još prije nekoliko godina odselila u sjeverni Irak ili zatražila azil u europskim državama. Osim toga, u međuvremenu je Turska pod međunarodnim pritiskom ukinula izvanredno stanje na jugoistoku naseljenom Kurdima, omogućila učenje kurdskog jezika, a i predviđeno je i emitiranje kurdskog televizijskog programa.

Samo kod Öcalana turska država i dalje ne poznaje milosti: njemu, doduše, nije izrečena smrtna kazna, ali on i dalje ostaje državni neprijetelj broj jedan za kojeg je prijevremeno puštanje na slobodu isključeno. Što se tiče turske države, Öcalan bi u svojih 13 četvornih metara na otoku Imrali trebao ostati sve do svoje smrti.