Solarna revolucija u afričkim selima

Abdoulaye živi u zabačenom selu Tieleu, tri sata teške vožnje autom od glavnoga grada Malija Bamakoa. Uz pomoć kablova svoj radio-prijemnik je priključio na automobilski akumulator. Tracy Chapman pjeva o revoluciji, Abdoulaye se smješka. Selo Tiele je dugo bilo daleko od civilizacije. Električne struje nije bilo, imali su ju samo rijetki ponosni vlasnici nekoga automobilskoga akumulatora. „Dosad smo naše akumulatore punili na mlinu za žito“, pripovijeda Abdoulaye dodajući da je mlin daleko i da je bilo potrebno organizirati automobil i pobrinuti se za benzin kako bi akumulator mogao biti dovezen do „punionice“.

Nekad su akumulatori eksplodirali

Bio je to i opasan pothvat. „Akumulatori su nam ponekad eksplodirali, jer mlin nema regulatora napona. Sad ih punimo ovdje u selu. To je puno sigurnije“, kaže Abdoulaye, zadovoljan što sad u novoj punionici može puniti i mobilni telefon.

Abdoulaye je oduševljen novim solarnim baterijama, osobito baterijama s gelom, koje sve više koriste u njegovom selu. One koštaju oko 180 eura i više od tri puta su skuplje nego stari automobilski akumulatori. Ali, nekoliko poduzetnika i seljaka se udružilo i kupili ih uz pomoć povoljnoga kredita. Akumulatore pune u punionici. To je mala zidana, u bijelo ofarbana kućica u sred sela. Struju dobiva uz pomoć solarnih modula, objašnjava Moussa Doumbia. „Ovdje na krovu punionice imamo 12 solarnih modula. Dva modula snage od 65 vata pune jednu solarnu bateriju, dakle dnevno možemo napuniti četiri do pet baterija.“

Struja za 200.000 ljudi

Moussa Doumbia je inženjer njemačkoga Društva za međunarodnu suradnju (GIZ). To društvo po nalogu njemačkoga Saveznog ministarstva za razvojnu pomoć pomaže u Maliju kod takozvane elektrifikacije seoskih područja. Moussa sa svojom ekipom već nekoliko godina traži sela koja su spremna investirati u solarnu energiju. Ako se na to odluče dobivaju pomoć za kupnju solarnih baterija i solarnih modula. Solarni moduli su skupi. Ovisno o snazi koštaju do 180 eura. Općine moraju snositi 10 do 20 posto troškova i stvoriti investicijski fond za tu svrhu. To bi trebalo dokazati da misle ozbiljno i da će tehniku održavati i razborito poslovati.

Tako bi općine malo po malo trebale stvoriti vlastita mala komunalna poduzeća za opskrbu strujom i same njima upravljati. Moussa Doumbia vidi prednosti takvih projekata. „Načelno nudimo modernu energiju za 16.000 ljudi – u uredu načelnika, u školi, u maloj bolnici i u punionici.“

To je jedna uspješna priča iz Malija. U međuvremenu GIZ djeluje u 17 općina, više od 200 sela ima vlastitu struju, a od toga profitira više od 200.000 ljudi. U Tieleu sad u ambulanti imaju čak hladnjak za osjetljive lijekove.

Zadovoljni i stari i mladi

Djeca u školi su oduševljena razredom u kojem sad svijetli solarna svjetiljka. „U školi je uvijek bilo mračno, a sad konačno imamo svjetlo. Sad možemo učiti i navečer. Otkako imamo svjetlo svi imamo bolje ocjene.“

Stariji smatraju da je selo postalo sigurnije otkako u središtu sela svijetli prva ulična svjetiljka – naravno uz pomoć sunčeve energije. I načelnik je ponosan što njegov ured na krovu ima solarne module koje koristi za ventilator i svjetlo. Kako bi brojanje glasova u noći nakon općinskih izbora proteklo u redu.

Da bi solarna energija jednoga dana mogla koristiti demokraciji u Tieleu o tomu nitko nije ni sanjao. Revolucije se ponekad događaju vrlo tiho.

Autor: Alexander Göbel / Anto Janković
Odg. urednik: S. Matić